english English

Đelo Jusić – legenda koja traje

13.12.2011, 19:05:34

Đelo Jusić rodio se u Dubrovniku, 26. siječnja 1939. godine, u Antuninskoj ulici. Djetinjstvo je proveo igrajući nogomet kao i njegovi vršnjaci na malom igralištu ispod tvrđave Minčeta i na Ulici Prijeko. Već tada su do njega dopirali zvuci orgulja iz Franjevačkog samostana „Mala braća“. Volio je slušati te melodije, akorde i tonove. Tako je preko orgulja došao u prve dodire s glazbom.

Osnovnu školu pohađao je u „Centru“ i na Pločama, a zatim je upisao i završio Muzičku školu. Dirigiranje je izučio kod Lovra pl. Matačića.

U ono vrijeme, na zabavama i plesovima bilo je moderno izvoditi talijanske i engleske kompozicije s tekstovima na tim jezicima. Nije se čuo, barem ne dovoljno, naš melos, naše riječi. Odlučio je to iskoristiti i uglazbiti pjesme na hrvatskom jeziku u kojima će se prepoznati ono nešto originalno, dubrovačko, toplo, pitomo, što se vezuje uz ovo podneblje. To je i učinio. Godine 1959. okupio je nekoliko prijatelja iz škole, uvježbali su nekoliko pjesama i počeli nastupati u Labirint baru pod imenom „Orkestar Đela Jusića“. Stare dalmatinske pjesme obrađivao je u modernom plesnom ritmu (Oj more duboko, Ćiribili bela Mare moja i druge). Budući da su se preradbe tih pjesama svidjele publici, Radio stanica Dubrovnik uvrstila ih je u svoj program.

Dubrovački trubaduri

Nakon Labirint bara, Đelo Jusić s orkestrom prelazi svirati u Samostan svete Klare, tadašnji Restaurant „Jadran“. Posjetitelji, najviše domaći, dolazili su prvenstveno zbog melodija i arija koje su oni izvodili. Jednom prigodom slušao ih je i zagrebački novinar, dubrovačkih korijena, Tonči Šimunović, koji je o njima napisao zanimljivu reportažu u tadašnjem tjedniku „Arena“, posebno naglasivši da pjevaju tako dobro kao stari trubaduri. To je i bio povod da se ovaj vokalno – instrumentalni sastav koji je zajedno nastupao već od 1960. nazove „Dubrovački trubaduri“. Inače, ta 1963. bila je na neki način prijelomna godina u njihovom radu. Izišla im je i prva ploča s Đelovim skladbama u izdanju „Jugotona“. Riječ je o pjesmama „Serenada Dubrovniku“ i „Trubadurska serenada“. Od tada, arijom iz „Serenade Dubrovniku“, Radio Dubrovnik završava svoj program. Slijede gostovanja po najvećim gradovima bivše države (Zagrebu, Sarajevu, Beogradu...), a počinju i nastupi na festivalima zabavne muzike, gdje postižu zapažene uspjehe. Tako na Splitskom festivalu 1967. godine dobivaju prvu nagradu publike s pjesmom „Ulicama moga grada“, koja je bila u ono vrijeme velika uspješnica.

S pjesmom „Jedan dan“ nastupaju u Londonu, na pjesmi Eurovizije i postižu veliki uspjeh. To nije bio samo nastup „Dubrovačkih trubadura“ na svjetskoj sceni nego i prodor te pjesme preko ploča i televizije u studije Londona, Moskve, Amsterdama... Slijede Đelove uspješnice: Pusti da ti leut svira, Dalmatinski lero, Anđele moj, Dundo Pero, La musica di notte i druge. Sve njihove ploče postaju zlatne i platinaste i odnose pobjede na mnogim festivalima zabavne muzike.

Mali raspjevani Dubrovnik

Mali raspjevani Dubrovnik, pjevački zbor dubrovačke djece, nastao je pod vodstvom skladatelja Đela Jusića 1962. godine. Kroz ovaj zbor prošle su mnoge generacije dubrovačkih mališana, a neke od Jusićevih skladbi napisanih za Mali raspjevani Dubrovnik popularne su ne samo među djecom nego i među odraslima. Inače, koncert malih pjevača održava se tradicionalno svako ljeto pred početak Dubrovačkih ljetnih igara u Gradu, na skalinima Crkve svetog Vlaha. Podsjetimo se nekih njihovih popularnih pjesama: Gusar s Porporele, Lula starog kapetana, Tići Gundulići, Dubrovačka dječica, Babarin, Dobila sam lutkicu na dar...Mali raspjevani Dubrovnik nastupao je po cijeloj Hrvatskoj, Italiji i Vatikanu. Jedan od njihovih najznačajnijih nastupa bio je koncert s čuvenom američkom pjevačicom Barbarom Hendricks 1992. godine koji je prenosila i Eurovizija iz Franjevačkog samostana, u tada okupiranom Dubrovniku. Do sada su snimili tri CD-a, a za CD „Božić u Dubrovniku“ dobili su, 1997. godine, prestižnu nagradu „Porin“ za najbolji album za djecu. Godine 1992. Đelo Jusić je zajedno sa zborom Mali raspjevani Dubrovnik bio primljen u službenoj audijenciji kod Svetog Oca Ivana Pavla II. u Vatikanu.

Meštar od glazbe

Đelo Jusić je u samom vrhu hrvatskog glazbenog izričaja kako po talentu, proizvodnosti i repertoaru, tako i po kvaliteti skladbi i skladanja.

Ovaj tekst završit ću s jednom zanimljivom anegdotom. Dundo Đelo najviše inspiracija dobije u svom Dubrovniku, na Stradunu, između gradskih ulica, u svijetu dubrovačkih zidina i spomenika. Jednog davnog ljeta, prije trideset i više godina, sjedio je pred Orlandom i bio u svom svijetu, zaokupljen jednom arijom. Prišao mu je neki čovjek i rekao: „Lako je tako sjediti i ništa ne raditi“. Đelo mu je odgovorio: „Upravo sam završio posao“, jer je melodija pjesme „Na Stradunu“ bila gotova. Ta je pjesma, da se podsjetimo, pobijedila na Zagrebačkom festivalu 1979. godine.

Izabela Šubić



 Repozitorij




Tražilica