english English

Put ka samostalnosti uz gibraltarske majmune

13.12.2011, 19:10:40

Svake godine stotine europskih studenata zamijene svoje matično sveučilište na jedan ili dva semestra u potrazi za novim iskustvom studiranja i života u drugoj zemlji što im omogućuje Erasmus, program akademske mobilnosti. Jedna od njih je i Nikolina Zekić, studentica diplomskog studija Turizam, Sveučilišta u Dubrovniku koja je zamijenila Dubrovnik  za južnu Španjolsku, točnije Huelvu.

Apsolventica ste Turizma na Sveučilištu u Dubrovniku i do kraja studija vas još samo dijeli diplomski rad. Kako napreduje pisanje rada?

Zekić: Rad je i dalje u početnim pripremama, cijela zima je rezervirana za njega. Rad je na temu marketinga, točnije Integrirane marketinške komunikacije. Uz obradu tematike potrebno je uraditi istraživanja pa će sve skupa uzeti malo više vremena, upravo zato zima odgovara za pisanje.

Prošle godine bili ste jedna od studentica Sveučilišta u Dubrovniku koja je provela semestar studirajući u španjolskoj Huelvi preko Erasmusa. Zašto ste se odlučili na sudjelovanje u tom programu?

Zekić: Glavni razlog je bio da bih nakon svih godina školovanja, uz diplomu, imala barem nešto što me razlikuje od svih mladih ljudi u Dubrovniku koji su završili ekonomski fakultet. Naravno sama ideja života u drugoj zemlji je bila primamljiva, učenje jezika, putovanje, samostalnost.

Zašto ste odabrali Španjolsku? Je li opravdala vaša očekivanja?

Zekić: U obzir su dolazile samo mediteranske zemlje, a Španjolska je bila prva na listi želja, kako zbog jezika tako i zbog kulture i načina života, jednostavnosti i velike sličnosti sa Dubrovnikom pa i nije trebala neka velika prilagodba. Očekivanja su u potpunosti opravdana pa čak i više od toga. Bilo da govorimo o zemlji ili o ljudima, sve me impresioniralo.

Jeste li se brzo prilagodili na studiranje u drugoj zemlji, koliko su vam u tome pomogli djelatnici Sveučilišta u Dubrovniku?

Zekić: U Španjolskoj se bilo jako lako prilagoditi na sve pa tako i na studiranje. Njihovi profesori su jako susretljivi i pristupačni pa kolegiji nisu predstavljali nikakav problem, a i sam princip studiranja je prilično jednostavniji i manje zahtjevan nego naš. Što se tiče Sveučilišta u Dubrovniku stvarno bih želila istaknuti profesora Jelčića koji nas nikad nije ostavio bez odgovora i zaista je bio najažurnija osoba sa strane našeg domaćeg sveučilišta.

Po čemu se studiranje na Sveučilištu u Huelvi razlikuje od onog u Dubrovniku? Koje su mu prednosti i mane?

Zekić: U Huelvi se puno više važnosti pridaje prezentacijama i aktivnom sudjelovanju na kolegijima, moguće je na temelju prezentacije položiti predmet bez da se pristupa ispitu. Mane,  sve je poprilično ležerno, što je dobro kad nemate nikakav problem, ali ako negdje zapnete sve je jako sporo i poprilično je teško doći do traženog odgovora.

Što bi, po vašem mišljenju, Sveučilište u Dubrovniku moglo naučiti od španjolskih sveučilišta?

Zekić: Više vrednovati zalaganje studenata na kolegijima, naravno uz iznimke profesora na našem Sveučilištu u Dubrovniku koji već imaju takav pristup. Općenito je lakše komunicirati s ljudima na faksu, bilo sa profesorima,bilo sa tajnicama, iako se dulje čeka na odgovor, bar uvijek imate osobu kojoj možete postaviti pitanje bez da vas se napada.

Imate li koji savjet za studente koji se odluče studirati u drugoj zemlji putem Erasmusa?

Zekić: Svakome tko se razmišlja o Erasmusu bih preporučila da sudjeluje u razmjeni, sve se to čini puno kompliciranijim nego što zapravo jest. Loša strana svega su male komplikacije vezane za vizu jer to su stvari koje vadite na svoju ruku, odvojenost od par ljudi u gradu koji će vam faliti. Ali, tijekom tog semestra u inozemstvu ćete viditi, naučiti i proživiti toliko toga da na kraju zaista nećete požaliti, a ako su oni ljudi koje ste ostavili u gradu bili vrijedni da razmišljate o njima dok ste u drugoj zemlji, onda će vas oni čekati u gradu kad se vratite.

Imate li neku anegdotu za vrijeme vašeg studiranja u Španjolskoj?

Zekić: Vrijeme slobodno od predavanja smo uglavnom provodili putujući po okolnim gradovima i državama. Jedno od simpatičnijih mjesta koje smo posjetili bio je Gibraltar, nekima poseban zbog „Engleske u Španjolskoj“, a nekima zbog posebnih stanovnika – majmuna. Zaista posebne životinje, privlači ih sve što šuška, sve što sjaji, a kad vide nešto što ih privlači nije ih strah zaletiti se po to. Redovito skaču po ljudima, kradu torbe, napadaju malu djecu da im ukradu žvakaću gumu iz usta. Uglavnom, jako simpatično za promatrati sa strane, ne tako ugodno za sudjelovati!

Kad biste imali priliku, bi li opet sudjelovali u Erasmusu?

Zekić: Mislim da je to iskustvo koje se događa samo jednom u životu, da je posebno upravo to što ideš a ne znaš točno što te čeka. Drugi put bi možda već bilo manje zanimljivo, više bi mi izgledalo kao običan posjet drugoj zelji. Ne bi bilo nekog pozitivnog straha od studiranja na stranom sveučilištu, samostalnog života i prilagođavanja, iako je moje Erasmus iskustvo bilo, i još uvijek jest, čak i više nego pozitivno. Za mene je to zadnje putovanje takve vrste, sad je red na nekom drugom.

Mirjana Pavlović



 Repozitorij




Tražilica