english English

Život naših djedova i baka

13.12.2011, 19:14:55

Dugo kroz povijest, glava obitelji bio je muškarac. Muškarci bi odlazili na polje i brinuli se o stoci. Oni su pridonosili sredstva za život. Žene su se brinule o domu i djeci. I to se smatralo dobrom podjelom poslova, jer su ljudi znali reći kako bi se kuća „urušila“ bez žene. Posao domaćice se nije smatrao nimalo laganim. Pružiti kvalitetan odgoj djeci i voditi kvalitetnu brigu o domu bio bi njihov najveći uspjeh postignut naporom. Žene su rađale kod kuće i znalo bi se dogoditi da dijete umre pri porodu, ali rijetko, no nakon poroda bi ostale jako slabe. Kao razlog velikog nataliteta smatrao se nedostatak struje. Tableta skoro i nije bilo, ali su ljudi bili manje osjetljivi na zaraze zbog čistog zraka i zdrave prehrane. Jeli su samo ono što bi uzgojili i zarađivali bi od prodaje onoga što su stvorili. Najviše bi bilo povrća i voća. Kad bi žena rodila ili bi se dogodio bitan događaj za obitelj, tek tada bi se jelo nešto obilnije, i na meniju bi došlo meso kao glavno jelo.

Novac od prodaje bio je  individualan. U većini slučajeva prodaja ne bi donosila neku veliku zaradu, ali taj novac je bilo dovoljan za preživjeti. Što se tiče općenito ekonomske situacije, bilo je više siromaštva, ali i više duhovnog zadovoljstva. Ljudi su željeli ići na misu. Cijenili su vjersku zajednicu koja se uistinu osjećala kao takva. Uz to se strogo poštovalo crkveno vjenčanje, što podrazumijeva brak bez rastave. Stoga su velika sramota bila izvanbračna djeca i same žene koje su rodile u takvom okruženju. Izvanbračna djeca su bila obilježena za cijeli svoj život. Izbjegavalo se svaki doticaj s njima, te bi ih se uspoređivalo sa zaraznom bolesti. Obično bi se u takvoj situaciji nalazile žene koje su bile jako siromašne, pa bi imale određenu vrstu veze s plemićima, pomorcima, i ljudima koji su imali novac, svoju obitelj i mogli su sakriti tu sramotu.

Što se tiče obrazovanja pravila su bila puno stroža. Stariji se poštovao bez obzira na sve, a učitelj bi imao prava  poput roditelja. Sankcije za neposluh i nepoštivanje kažnjavalo bi se šibom po rukama. I u školi i izvan nje. Učilo se uz svijeće i to je bila jedina mogućnost.

Nasljeđivanje imena bilo je popularno i ona bi se davala obično u čast djeda ili bake. Imovina je također bila nasljedna i podjela je ovisila o spolu i broju djece u obitelji. Često bi sve pripadalo muškom djetetu i to  prvorođenom. No u slučaju da su sva djeca bila ženskog roda podjela bi bila podjednaka.

Sam način života i prehrambenih navika bio je puno zdraviji, pa je životni vijek  bio dulji.  U prosjeku bi čovjek doživio preko 90 godina.

 Zbog zabave i obrazovanja ili nekih drugih obaveza znalo se pješačiti po tri sata, iz sela u obližnje selo. To je bilo jako naporno, jer uz to bi ih čekao posao kod kuće, a sve je trebalo obaviti dok se ne smrači. Jedini dan kada bi imali slobodno vrijeme bila je nedjelja, koju bi iskoristili za druženja kao što plesnjaci i  razne priredbe folklornog sadržaja. Zbog manjka prostora, zabave bi se organizirale po školama. Muškarci bi se udvarali curama pjevajući im serenade, dok bi žene izabrale najspretnijeg. Ako bi se odlučilo vrijeme provesti kod kuće kako nije bilo televizije žene su plele i tkale, dok su muškarci igrali na karte. Stvoriti obitelj i brinuti se o njoj što je moguće bolje, bila je za njih smisao življenja.

Nina Matić



 Repozitorij




Tražilica