english English

Google - komentar pronađen

15.12.2011, 18:02:15

„Čut ćemo se na fejsu“ završetak je gotovo svakog razgovora između današnjih mladih osoba. Jer zašto bi razgovarali uživo, u stvarnosti kada je lakše ono što žele u virtualnom svijetu? U medijima je 2. studenoga 2011. izašao članak o novim mogućnostima Facebooka. Komentari će biti vidljivi na Google tražilici. Uzrujani korisnici preplavili su forume svojim komentarima. Gdje je tu privatnost pitali su se mnogi?

        Privatnost?! Na Facebooku? Sam naziv Facebook upravo govori kako nema privatnosti. Kome bi bio zanimljiv da ima privatnosti?  Primjerice, MSN za koji se može reći da je imao koliko toliko privatnosti nije se baš dugo zadržao. Jer Facebook upravo tome i služi, daje ljudima mogućnost da od 0-24 zaviruju, prate živote svojih prijatelja. Svi su se pretvorili u one znatiželjne susjede koji im toliko idu na živce. Da, postali su upravo oni, samo se skrivaju. Skrivaju se iza svojih monitora i tipkaju, „lajkaju“, komentiraju, pregledavaju do besvjesti... Oni, ti iritantni znatiželjni susjedi vire kroz prozore, skrivajući se iza zavjesta, a nije li monitor isto tako prozor u nečiji svijet?

        Stoga, što i ako ti komentari budu vidljivi na Google tražilici? Ako ih osoba može predočiti velikom broju svojih prijatelja (jer prosječan „fejsbukovac“ ima oko 200-300 prijatelja), nije li svejedno hoće  li biti 200 ili pak 200 miljuna osoba koje će to vidjeti? Nije li svejedno ako je izjavila, točnije objavila nešto iza čega stoji? Upravo to je glavni problem! Jer u tom, virtualnom svijetu svatko može biti druga osoba, može  biti ono što se u stvarnosti boji pokazati, može  reći ono što se u stvarnosti boji izjaviti, u tom virtualnom svijetu nema čudnih pogleda, nema osuda... Dobit će možda manje „lajkova“ nego inače, ali i to je uredu, jer nema dislike, nema opcije ne sviđa mi se, a prijatelji će moći sakriti svoje neodobravanje jer njihovu reakciju nitko ne može vidjeti.

        Već spomenuta rečenica „Čut ćemo se na fejsu“ ljudima omogućava upravo da skrivajući se iza svojih monitora sakriju i sve svoje stavove. Lakše je tako, lakše je razgovarati kad te štiti monitor. Žalosno, zar ne? Nije li žalosno da smo ovu tehnologiju iskoristili samo da izgubimo ljudskost. Ljudi se pomalo gube, u moru informacija, u moru mišljenja, u moru događanja. Umjesto da nam je Facebook, kao jedna socijalna mreža omogućila zbližavanje u stvarnom životu, ona nas je odvela još dalje od stvarnosti, u virtualni svijet. U stvarnosti prepričavamo „događaje“ iz tog virtualnog svijeta, a kad dođemo u taj virtualni svijet pokušavamo otkriti što se događa u stvarnosti. Čisti paradoks. Treba shvatiti da Facebook nudi puno više od pukog zavirivanja u tuđe živote. Ali, lakše je ovako, „lajkati“, komentirati gluposti i pregledavati do besvjesti, žaliti se da nema privatnosti, a bi li ga koristili da je ima? 

                                                                                                    Magdalena Marelja



 Repozitorij




Tražilica