english English

Dobre i loše strane ulaska Hrvatske u Europsku uniju

16.12.2011, 17:25:04
Dobre i loše strane ulaska Hrvatske u Europsku uniju

Hrvatska je 9. prosinca potpisala ugovor o pristupanju Europskoj uniji, a 1. srpnja 2013. trebala bi postati njezinom 28. ravnopravnom članicom. Pitanje Europske unije još uvijek visi u zraku, mnogi se izjašnjavaju za EU, ali, s druge je strane i mnogo onih koji se protive i samoj primisli ulaska Hrvatske u jednu takvu „organizaciju“. No, pristupanje Hrvatske EU povijesni je proces koji će prožeti, a i već sada utječe na  sve segmente društva. U konačnici, hrvatski građani će na referendumu odlučivati o ovom pitanju, njihova riječ bit će odlučujuća.

Članstvo u EU znači preuzimanje pravne stečevine EU, u područjima u kojima  to nekoj državi odgovara, u ovom slučaju Hrvatskoj i u onima u kojima možda ne. Svakoj članici osigurava pristup sredstvima iz fondova, izdvajanje za zajednički proračun, pravo glasa u Vijeću te grupu zastupnika u Parlamentu kao i pravo na predsjedavanje EU-om i razne druge povlastice, posebno u smislu zastupanja interesa na globalnoj razini.

Referendum o ulasku Hrvatske u EU protuustavan ?

Na nadolazećem referendumu građani ne odlučuju o tome jesu li dio europske integracije nego koji status žele imati u tom procesu.

Parlamentarni izbori održani su 4. prosinca, potpisivanje ugovora s EU-om 9. prosinca, a referendum za EU bi trebao biti 8. siječnja 2012. Ove tri vrlo važne odluke, hrvatski bi građanin trebao donijeti u roku od mjesec dana, sve jednu za drugom. Ovako je to zamislio HDZ. Jedini problem je činjenica da će, ako se ne izmijeni Deklaracija o pristupanju Hrvatske EU, referendum biti proveden nepropisno. Ima i onih koji tvrde da je dio Deklaracije protuustavan. Budući da je građanima na raspolaganju ovako malo vremena za donošenje odluke, brojne su špekulacije o tome zašto je napravljen ovakav „raspored“. Naime, s jedne strane, građani bi mogli donijeti pozitivnu odluku o ulasku u EU budući da su putem medija svakodnevno „bombardirani“ nekakvim pozitivnim napisima i promotivnim spotovima o dobrim stranama pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. S druge strane pak, s obzirom na to da im je sve ovo „stavljeno“ u samo mjesec dana, mnogi bi se zbog premalo vremena za odluku mnogi odlučiti za onu opciju protiv.

Dobre strane Europske unije

Najnoviji podaci istraživanja javnosti, koje je provela agencija Ipsos puls, pokazuju da bi u ovom trenutku 58 posto građana glasalo za ulazak Hrvatske u EU, a 31 posto protiv. Hrvatski predsjednik izjavio je da se nakon pristupanja Hrvatske EU na području tržišta rada neće dogoditi ništa dramatično, odnosno da neće doći do masovnog odlaska hrvatskih radnika iz zemlje čega su se mnogi bojali. Istraživanja pokazuju također da svega jedan posto radnog stanovništva Hrvatske čvrsto razmišlja o odlasku u neku drugu zemlju, a u samoj EU između dva i pet posto zaposlenih radi izvan svoje države.

S ulaskom na zajedničko europsko tržište rada hrvatski radnici moći će konkurirati na tržištu na kojem se godišnje otvara 30 milijuna radnih mjesta. Hrvatska dobiva ne samo sredstva iz EU nego i privlačnost stranim ulagačima jer samim ulaskom u EU kao ravnopravna članica, njezino je tržište još privlačnije. Hrvatska, iako spada među one relativno siromašnije zemlje EU, resursima s kojima raspolaže kao što su ljudi, prostor, Jadransko more, geopolitički položaj te razna prirodna bogatstva dobra su osnova za stvaranje bogatstva hrvatskih građana. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja na jednom mjestu ima i more i ravnice, ali i gore i planine. No, da bi se to ostvarilo, potreban je kapital, suvremena tehnologija i razumna organizacija hrvatskog društva, sve što Hrvatskoj nedostaje, a u EU ima u izobilju.

Članstvo u Europskoj uniji predstavlja dodanu demokratsku osnovu jer pruža jedan dodatni demokratski okvir na kojem pojedinac može donositi odluke. EU je uspostavljena s namjerom da osigura da se velike europske sile koje su međusobno ratovale stoljećima nikada više oružano ne sukobe, dakle EU osigurava mir. Mir je jedna od njezinih glavnih odrednica.

Učlanjenjem Hrvatske u EU, svi ti nužni preduvjeti za ostvarenje boljeg i bogatijeg života u Hrvatskoj biti će na visokoj razini s obzirom na raspoložive mogućnosti. Uključivanjem u jedinstveno europsko tržište sa slobodnim protokom kapitala, tehnologije i radne snage, zaustavit će se trend relativnog zaostajanja Hrvatske. Hrvatska, iako ima velike mogućnosti, dosada nije uspjela konkurirati većim zemljama jer nema nikakav početni kapital kojim bi to ostvarila. Taj početni kapital nudi joj EU. Pitanje je samo hoće li ga Hrvatska znati iskoristiti na pravi način.

Ovo su sve pozitivne strane koje promiče i sama EU, ali i mnogi dužnosnici u našoj zemlji, pa čak i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, predsjednica Vlade Jadranka Kosor i drugi čelnici. Smatraju da je EU riješenje za sve hrvatske probleme te da će upravo u Europskoj uniji Hrvatska razviti svoj potpuni potencijal, jer iako je Hrvatska mala zemlja, ona mnogo toga može ponuditi.

Loše strane Europske unije

Oni koji su protiv ulaska Hrvatske u EU na prvom mjestu navode da će time Hrvatska izgubiti svoj dugo godina iščekivani suverenitet, to jest da će se potpuno izgubiti među svim tim razvijenijim zemljama. Njihov stav je da bi Hrvatska  trebala prvo urediti sebe da bi mogla biti članicom velikog europskog tržišta i društva.

Smatraju da Hrvatska nije osoposobljena kao pravna država u kojoj se svakome pojedincu može efikasno i pravedno suditi (slučaj INA, slučaj Pukanić ...), da Hrvatska nema europski svjetonazor i političku kulturu koja podrazumijeva i preuzimanje odgovornosti. Primjerice, HDZ-ova vlada ne zna o kojim se poglavljima pregovara.

Potom da Hrvatska nema plan razvoja gospodarstva, da obrazovanje u Hrvatskoj nema kapacitet proizvesti kompetentne stručnjake na globalnim razinama te da je nedovoljno ulaganja u razvoj i istraživanje, što je posljedica politike Vlade Republike Hrvatske koja ne ulaže dovoljno u obrazovanje. No, ovdje treba naglasiti da to nije slučaj, jer hrvatski znanstvenici i stručnjaci jedni su od cijenjenijih u svijetu, dakle obrazovanje je u Hrvatskoj na visokoj razini. Ono na što se treba apelirati je obrazovanje građana o političkoj kulturi, jer ta je razina obrazovanja u Hrvatskoj jako niska. Često se događa da su i oni najobrazovaniji građani „operirani“ od politike, a u drugim zemljama, posebice onim razvijenim to baš i nije slučaj.

Smatraju da integracija i otvaranje granica prema EU pridonosi kvantiteti , a ne kvaliteti odnosno većem broju turista, imigranata i kapitala kojim će ovi resursi postati ugroženi. Za jedan turistički grad kao što je primjerice Dubrovnik, koji cilja na elitni turizam, to bi bilo kobno.

Hrvatska nije sklona invovativnom rješavaju problema i dijalogu sa civilnim društvom, kao što je već navedno, u Hrvatskoj je vrlo niska razina političke kulture i ona se ne bi znala nositi sa izazovima koje nosi EU.  Hrvatska će stoga, ako i uđe u EU, ostati zemlja nejednakih mogućnosti u kojoj korupcija i loša vladavina pridonosi ogorčenosti nacije koja i tako više ne zna što bi mislila, kome bi vjerovala pa će se naposlijetku i pretvoriti u onaj podanički tip političke kulture, u kojem je je svjesna stanja u državi, ali ne poduzima ništa. Ako već nije tako.

Članovi političke stranke „Volim Hrvatsku“ koji su izrazito protiv ulaska Hrvatske u EU smtraju da veća opasnost od ratnih sukoba postoji unutar Europske unije, nego izvan nje. Navode primjere Islanda i Grčke. Island, koji je prije nekoliko godina baš poput Grčke zapao u veliku dužničku krizu, se po njihovom mišljenju brzo oporavio zato što su suverena zemlja i zato što su odbili sanirati goleme bankarske dugove. U Grčkoj su, s druge strane, prisiljeni podizati nove kredite, jer im EU ne dozvoljava da održe referendum o tome želi li grčki narod nova zaduženja i nove kredite. Njihovi otoci u isto vrijeme daju se pod hipoteku, na ulicama ima čak i mrtvih, no građani ništa ne mogu mijenjati, jer vlasti u Bruxellesu ne dozvoljavaju suštinske promjene. Članovi stranke „Volim Hrvatsku“ smatraju da bi se ista stvar dogodila i Hrvatskoj.

Sve je na globalnoj razini

Često se Europsku uniju krivi za procese kao što su oduzimanje od moći nacionalnoj državi, ili pak preveliki utjecaj multinacionalnih kompanija, ali treba pogledati malo šire, to su procesi koji se događaju globalno. Oni su odraz vrijednosti koje vladaju i u SAD-u i u EU ali i u Hrvatskoj i koji će nastaviti utjecati na hrvatske građane neovisno o ulasku u EU. Jer svijet je jedno globalno selo, a kako bi Hrvatska mogla konkurirati na tom ogromnom tržištu mora izaći iz svojih okvira i otvoriti svoja vrata svijetu.

Treba naglasiti da Europska unija nije država i ne regulira u svim područjima istom snagom. Dobar primjer su upravo ljudska prava koja u velikoj mjeri ostaju u rukama nacionale države.  Dakle,  Unija državi članici ne oduzima ono osnovno pravo njezinih građana, a to su ljudska prava. Države o tome same brinu unutar svojih granica, a EU ih s druge strane štiti i osigurava im mir.

Mnogo je razloga za, ali isto tako, mnogo je i razloga protiv ulaska Hrvatske u EU. U Hrvatskoj je situacija takva da se jednostavno mora pronaći riješenje za izlazak iz svjetske krize, ali s druge strane izlazak i iz njene vlastite krize. Njena vlastita kriza odnosi se na političku kulturu naroda koja je zbog povijesnog naslijeđa na ne baš zavidnoj razini. Nešto se treba napraviti kako bi se riješio problem korupcije i svih ostalih kompromitiranih radnji u državi. Trenutno jedina opcija je EU.

Magdalena Marelja

Slike: poslovnipreglednik.hr, znet.hr, newstube.hr



 Repozitorij




Tražilica