english English

Lazar Badanjac u koštac s planinama

21.12.2011, 14:15:48
Lazar Badanjac u koštac s planinama

Velebit, Biokovo ili Durmitor za Lazara Badanjca su tek niže planine njegova opusa. Ne samo da se popeo na neke od najviših vrhova, on se i spuštao u jedne od najdubljih jama svijeta. Lazar Badanjac ne staje ni  tu –  između svakodnevnice poslovnog života svoje građevinarske tvrtke on spasi i koji život.

Kao član Hrvatske gorske službe za spašavanje, osim spašavanjem života bavite se i speleologijom i planinarenjem. Koja Vam je ljubav od te dvije veća?

Pa, teško se odlučiti. Speleologija mi je draža, to mi je veća ljubav, ali to je specifičnija grana nekog ekstremnog sporta gdje je puno teže osposobiti ljude za bavljenje takvim nečim. Takozvana kritična masa za speleologiju je nažalost jako mala u Dubrovniku, ali radimo na tome u obliku speleoloških i planinarskih škola. Planinarenje je nekako puno lakši i individualniji sport i dosta se lakše baviti time. Danas me uhvati volja, pođem na brdo praktički sam, iako se ne preporučuje nigdje ići sam, dok je za speleologiju to bitno drugačije.

Je li planinarenje skup sport?

Kako kome, u principu nije. Za rekreativno su potrebna samo gojzerice, jakna, ruksak i to je u principu to u osnovi. Ako će se neko baviti dalje ozbiljnije s time, onda to postaje sve skuplji i skuplji sport. Od pernatih jakni, pernatih vreća, visinskih šatora, gojzerica, cepina, dereza, znači može biti skup sport, da ni ne računam neke puteve, dolaske, odlaske i tako dalje, ako se ne prepozna od strane sponzora.

Kilimanjaro, Grossglockner, skoro svaka planina Hrvatske i obližnjih država... Koja Vam je sljedeća planina u planu?

Akonkagua, najveći vrh južne Amerike, 6,962m visoka, jedan od sedam vrhova kontinenata. Idemo 27. siječnja, 22 dana će trajati cijela ekspedicija, a sam uspon desetak dana. Bit će naporno, bit će hladno, ali jedva čekam.

Kako izgledaju Vaše pripreme za takav pohod?

Za ovaj pohod pripreme traju već četiri mjeseca,  ulazimo u peti mjesec. Ne znam, razni su oblici fizičkih priprema. Najlakše se za planinarsku ekspediciju pripremiti planinarenjem, znači odlaženjem svaki vikend u planine. Osim toga zadnjih deset dana sam otkrio i jedan novi način pripreme, a to je trčanje po plaži, sporo ili brzo, iako najčešće sporo. Njime se najbolje simulira opterećenje na mišiće nogu, tako da listovi, bedreni mišići i gore osjećaju dosta veliko opterećenje. Osim toga i trčanje nogometnim terenima, stazama, planinarenje sa teškim ruksacima do 20 litara itd.

Kad ste osjetili najveći strah u svojim pohodima?

Na Kilimanjaru nisam osjetio neki strah, koliko neku nemoć. Pokosila nas je visina i manjak kisika. Nažalost, zbog manjka iskustva se nismo dovoljno dobro aklimatizirali, i organizam je bio pod strašnim opterećenjem. Uspon s 4,800 na vrh od 5,800 metara bio je strašno naporan i nekad je bilo potrebno za dva koraka i po pet minuta. U tom cijelom procesu  koje organizam proživljava kad u mišiće ne dolazi dovoljna količina kisika, oni se prestanu vibrirati, prestaneš se grijati i postane ekstremno hladno. Iako je temperatura bila minus deset, mi smo doslovno ozebli. A što se tiče nekakvog straha, u Lukinoj jami smo se spuštali dolje na  1,300 m dubine i kad smo ušli u vertikalu od 270 metara u dvorani koja se može usporediti s nogometnim stadionom – to je bio definitivno najveći adrenalinski šok.

Osim navedenih aktivnosti, vlasnik ste građevinarske tvrtke i imate dugogodišnju vezu. Koja je tajna Vaše energije?

U dugoj vezi (smijeh).

Matija Lučić



 Repozitorij




Tražilica