english English

Tri desetljeća ljubavi prema lopti

21.12.2011, 14:37:35
Tri desetljeća ljubavi prema lopti

Legenda dubrovačkog nogometa, bivši sudac, a sadašnji delegat Nikola Mage koji se već više od tri desetljeća bavi nogometom  govori o stanju nogometa nekada i sada. Čovjek koji već deset godina uporno ponavlja kako mu je baš ta godina zadnja godina u nogometu, opisuje  bolja  vremena dubrovačkog nogometa kada su se u gradu, kako on kaže, odvijali pravi nogometni spektakli. 

Zašto ste se počeli baviti nogometom?

Još kao dijete najviše sam volio i igrao nogomet. Nogomet mi je bila zabava.  A danas od toga živim.

Koliko se dugo bavite nogometom?

Prošao sam pionirsko- kadetski staž u NK HTP Dubrovnik. Od 1980. do 2004. sam nogometni sudac. Te iste 2004. imao sam prometnu  nesreću i prešao sam u delegate iako sam i dalje sudio malonogometne turnire tokom ljeta. Još uvijek sam delegat 3. i 4. lige velikog nogometa i 2. lige malog nogometa

Smatrate li da je važnije sudjelovati nego pobijediti?

Da, smatram da je bolje sudjelovati jer sam i ja sam sudjelovao i nažalost nisam došao do vrha piramide. Zaustavio sam se na trećoj ljestvici piramide kao povjerenik za delegiranje sudaca 3 HNL od Zadra do Grude. Ne može svatko biti na vrhu piramide!

Što imate za reći o navijačima u  Dubrovniku, jeste li imali kakvih okršaja sa njima?

U samom gradu baš me ne vole navijači HNK Dubrovnika. Žalosno je što u svakom gradu, kada dođe prvoligaška momčad ti isti navijači počnu navijat za Hajduka, Dinama, a ne vole više svoje ljubimce. To je žalost nogometa u malim sredinama. Najružniji  trenutak u mojoj sudačkoj karijeri  bio je 1982. godine. Kao mlad neiskusan sudac, bio sam pomoćni sudac na utakmici NK Slaven-NK Neretva gdje je utakmica prekinuta u osmoj minuti jer sam kao pomoćni sudac signalizirao glavnom sucu da je domaći obrambeni igrač broj 4 udario gostujućeg igrača broj 9 šakom u glavu. Glavni sudac mu je dao crveni karton, spomenuti igrač  ga je udario šakom u lice. Glavni sudac je pobjegao u svlačionicu, a domaći gledatelji, njih oko pedesetak fizički su se obračunali sa mnom. Nisu me zabolili njihovi udarci već pljuvanje i psovanje moje majke od strane dječaka od 5 godina. Zaštito me je domar  domaće ekipe.

Kakvo je vaše mišljenje o dubrovačkim igračima?

Kao sudac uvijek sam štitio starije igrače, a ti isti stariji igrači bi pomogli meni suditi, tj. olakšali bi mi. Dok su mladi igrači uvijek nabrijani, željni dokazivanja pa ponekad prijeđu određene granice ponašanja i pravila nogometa.

Je li  nogomet u Dubrovniku ravan ostatku Hrvatske?

Nogomet u Dubrovniku je na jako niskim „nogama“. Po meni je za takvu situaciju kriva i sama politika u gradu. Naime, sav novac iz proračuna grada Dubrovnika koji je namjenjen sportu ide u vaterpolo klub Jug. Nemamo kvalitetan stadion, nemaju nam gdje djeca trenirat kad padnu kiše. Po meni je to veoma žalosno.

Smatrate li da će promjena Vlade dovesti i do promjena u nogometu?

Ja bih vam kao odgovor na ovo pitanje citirao jednog starog  gospodina, Đedo  su ga zvali, koji je rekao: „Ni smokve u Srajevu ni nogometa u Dubrovniku“. I opet vam kažem da je politika kriva za ovakvo stanje nogometa u Dubrovniku. Još pamtim lijepa vremena kada je HNK Dubrovnik bio u prvoj ligi i u Lapadu smo gledali Dinamo i Hajduk. Prije rata u Dubrovniku je postojao nogometni turnir Sv. Vlaho. Trajao bi tri dana nastupale su dvije prvoligaške momčadi one države, tj. Jugoslavije kao što su Crvena Zvezda, Partizan, Hajduk, Dinamo i stadion Lapad je uvijek bio krcat. Volio bih vidjeti političara koji će to opet uraditi, da u Lapad dovede prave momčadi i da u Lapadu opet imamo stadion kakvog bi priznala UEFA i FIFA.

Po vama, kakva je budućnost nogometa u Dubrovniku?

Ja se iskreno nadam da će biti bolje u nogometu jer je nekoliko igrača iz Dubrovnika u zadnje vrijeme otišlo igrati prvu hrvatsku ligu, jer smo u zadnjih pet godina imali tri reprezentativca iz Dubrovnika- Deranja, Miladin, Andrić te sad još uvijek imamo jednog reprezentativca u BIH- Emir Spahić. Također imamo jednog igrača koji igra Bundes ligu - Srđana Lakića. Nadam se i da ćemo ozbiljnim radom, dolaskom nove uprave  u Dubrovnik  i bolje plaćenim trenerima  opet imati igrače koji igraju kako u prvoj ligi tako i u reprezentaciji.

Koja će vam zgoda iz nogometa ostati u najljepšem sjećanju?

Najdraže mi je bilo kad sam 1999. u Širokom Brijegu sudio turnir u malom nogometu, sudio sam utakmicu reprezentacije Hrvatske protiv reprezentacije Mađarske. To mi je bila velika čast jer sam ja bio sudac treće lige koji do tada nije imao prilike suditi međunarodnu utakmicu.  Prije početka utakmice bio sam toliko uzbuđen što sudim baš tu utakmicu a na kraju utakmice sam doživio razočaranje jer je naša reprezentacija izgubila 5:0. Ali iako sam se razočarao u našu reprezentaciju onaj osjećaj tolike važnosti prilikom suđenja takve utakmice nikad neću zaboravit.

Što biste poručili mladim sucima koji tek započinju svoju karijeru?

Moraju zaboraviti svoju obitelj subotom i nedjeljom i njihova je ljubav tada pištaljka. Neka pošteno sude kad krenu sudit i neka se bore da napreduju što više ali odmah u startu moraju biti svjesni da svi ne mogu doći do prve HNL.

Matea Mage



 Repozitorij




Tražilica