english English

Lijepo je zvati se brucoš

19.01.2012, 17:54:00
Lijepo je zvati se brucoš

Nikša Dobud, 26-ogodišnji kapetan i vaterpolist dubrovačkog kluba Jug  početkom akademske 2011/2012 upisao je prvu godinu preddiplomskoga studija „Mediji i kultura društva“ na Sveučilištu u Dubrovniku. Član je hrvatske muške vaterpolske reprezentacije koja se kvalificirala za Olimpijske igre i osvojila broncu na vaterpolskom turniru Svjetskog prvenstva u vodenim športovima 2011. u Šangaju. Također je kandidat  za olimpijske igre u Londonu 2012.godine ali bez obzira na uspjeh u sportu hrabro je započeo i svoje akademsko obrazovanje.

Zašto ste se  odlučili baš za ovaj studij?

-Oduvijek mi je bila želja da se nastavim školovati iza srednje škole  ali kako sam  počeo igrati za prvu ekipu Juga, što je meni bilo ostvarenje sna, četvrti razred srednje škole  upisao sam vanredno. Kad sam to završio nisam išao dalje kako bih mogao više trenirati i bila  je to moja greška jer nakon srednje nisam nastavio na fakultet sa svojom generacijom. Čuo sam da je ovaj studij jako zanimljiv i mene osobno zanima. Neke kolege već znam. Fantastični su i pomažu mi koliko mogu. Nije mnogo vremena prošlo ali zasad je sve u redu.

Kako usklađujete treninge i fakultet?

- Na predavanja idem koliko stignem s obzirom na obaveze u klubu a i profesori mi zasad izlaze u susret. Uglavnom sam cijeli dan u pogonu. Na bazenu mi je posao i od toga živim tako da tamo što manje moram izostajati, međutim  i trener me čak par puta pustio na predavanja. Jedini problem je što je u prvom mjesecu  Europsko prvenstvo pa ne znam koliko ću to uspješno odrađivati  s obzirom da neću biti u gradu.

Kako se osjećate kao student i koji su Vam kolegiji zasad najzanimljiviji?

-Prvi put sam sjeo u klupe fakulteta i bilo je to novo iskustvo. Osjećam  se kao pravi pozitivac. Drago mi je i zbog mame jer je ona inzistirala na tome a i falili su mi studentski dani u životu. Što se tiče predavanja izdvojio  ona iz iz politike,  sociologije i odnosa s javnostima.

Vaši sportski kolege Joković i Nižić također studiraju. Jesu li Vas oni na neki način savjetovali?

- Oni su na fakultet krenuli odmah nakon srednje i čak im je bilo lakše jer su išli sa svojom generacijom. Ja sam njih uvijek zafrkavao da ne mogu dvije stvari raditi kvalitetno i da se uhvate vaterpola. Među nama je to uvijek nekakva vrsta zafrkancije.

Što mislite o Bolonjskoj deklaraciji i Erasmus programu?

-Čuo sam da je lakše studirati jer ne mogu stizati biti cijeli dan na fakultetu a ovako uhvatim koliko toliko. Erasmus je sigurno dobar za sve studente. Ja to mogu reći iz iskustva jer mnogo putujem. To sigurno treba iskoristiti. Korisno je  proći druge sredine kako bi što bolje išli kroz život.

S obzirom na to da ste uspješan športaš često se susrećete s novinarima. Kakvo mišljenje imate o novinarskoj struci?

-Interesantno je to zanimanje ali mislim da se u nas ne obavlja dobro taj posao. Previše je žutila, crne kronike i bavljenja životima drugih. Mislim da nam treba vedrijih tema te da bi se trebalo pisati o kvalitetnijim ljudima i ljepšim stvarima. U sadašnje vrijeme kad je sve crno trebaju nam ružičastije stvari. Ima previše novinara koji su plaćeni s pojedinih strana a to nije profesionalno i nekad mi zasmeta. Mi smo mala sredina i doslovno imamo dvije  novine koje čitamo zatim jednu skromnu televiziju i tri radija. To je niti 50 ljudi tako da se tu nekako treba ugurati. Znam da nije lako tko završi. Volio bih da se tržište proširi i da svi mladi novinari nađu posao ovdje.

Koliko lobiranja ima u sportu?

- Ima i previše. Gledam kako organizacije vode glavnu riječ. Najveću ulogu imaju suci koji mogu doslovno iskreirati cijelu utakmicu. Ja jedino mogu igrati što bolje i ne obazirati se a oni neka snose odgovornost za to što rade ili ne rade.

Koji medij najčešće konzumirate?

-Mi smo internetska generacija i svi smo u nekim mrežama htjeli mi to  ili ne. Meni je najdraža  televizija, ali sam ipak najviše na internetu.

Jeste  li možda razmišljali spojiti znanja, koja ćete steći na ovome studiju, sa sportom, pa u budućnosti postati možda stručnjak za odnose s javnošću  VK Jug?

- Ne znam što će život donijeti. Vaterpolo bih volio do 30- 35 godine, ali nakon toga mi nitko ne garantira da ću biti trener ili stručna osoba. Novinar možda ne bih bio ali stručnjak za odnose s javnošću, zašto ne? Ja bih volio da mi postanemo toliko velik klub kao hokejaški klub Medveščak, koji je cijeli stvoren od stručnjaka za odnose s javnostima. Oni su cijeli taj projekt napravili iz sporta koji nitko nije gledao. Igraju  u austrijskoj  ligi koja je sedma u Europi, za njima vlada pomama  i pune su im dvorane. To je upravo zbog marketinga. Ako ja dobro prođem na fakultetu zašto ne?

 Iris Rašica



 Repozitorij




Tražilica