english English

Glazboterapija - tko pjeva zlo ne misli

19.01.2012, 18:11:35

Glazba je hrana ljubavi rekao je davno William Shakespeare.

Emocionalna nit koja povezuje ljude u mnogim situacijama i gotovo da ne postoji čovjek koji u njoj ne uživa. Ona je neizostavni dio svakoga ljudskog života. Omiljena glazba i već otprije poznati zvuci unutar ljudskoga uma, ono su što mnoge ljude povezuje sa događajima iz prošlosti, te im omogućuje da ponovno prožive već proživljene osjećaje iz određenog životnoga razdoblja.

Glazboterapija ili terapija glazbom kao medicinski termin označava proces u kojem terapeut  upotrebom organiziranih zvukova i glazbe koji razvijaju međusobnu povezanost između  pacijenta i terapeuta, poboljšava i osnažuje  fizičko, mentalno, socijalno i emocionalno zdravlje. Ovakav način liječenja pokazao se kao veoma human i učinkovit  pa se u 17.stoljeća  došlo do zaključka kako glazba i ples izvrsno pomažu kod očaja i melankolije, dok je 2006. godine dokazan povoljan utjecaj glazbene terapije kod oboljelih od shizofrenije.

Terapija pogoduje svim dobnim skupinama, a olakšava mnoge medicinske smetnje, fizičke hendikepe, poremećaj komunikacije, starenje, zlostavljanje i bilo koji oblik psihofizičke anomalije. Koristi se i za poboljšavanje učenja te za smanjenje stresa kojega u današnje vrijeme ima više nego ikada.

Prvi koji s prepoznali njezin utjecaj na jedinku bili su stari Grci. U to vrijeme osim  što je bila prisutna na vjenčanjima, pogrebima, vjerskim obredima i dočecima ratnika, glazba je bila važan čimbenik u odgoju. Naime, mladi su obvezno morali učiti o glazbi te pjevati i svirati određeni instrument, što potkrepljuje i rečenica velikoga Platona: ”Što je u državi bolja glazba, bolja će biti i država!” Smatrali su kako ona uvelike utječe na čovjekov karakter i moral, a isto tako su vjerovali kako je posljedica slušanja glazbe naprednija država.

Grcima glazba nije predstavljala jedino i isključivo zabavu već je za njih imala izuzetno veliku etičku vrijednost. Aristotel je u svome djelu „Politika“ opisao na koji način glazba utječe na volju čovjeka. On smatra kako  je glazba ona koja ocrtava strasti nastale glazbom, pa on  zaključuje kako slušanjem određene glazbe čovjeka mogu obuzeti takve strasti.

Mnogi učitelji i izvođači nakon II. svjetskog rata bili su redovni zaposlenici pojedinih bolnica širom SAD-a sa ciljem pomaganja ljudima . Blagotvoran utjecaj glazbe u čovjeku budi motivaciju, kreativnost, osjećaj pripadnosti što pridonosi opuštenijem ponašanju. Poboljšava se vještina govora, odlučivanja i neverbalne komunikacije, jača poticaj za iskazivanje osjećaja.

Svačiji doživljaj glazbe je drukčiji i individualan i čuči u dubini najintimnijega „ja“ svakoga bića. Kao nekakva kemijska supstanca ili čarobni napitak muti nam razum. Povezuje i daruje nam emotivno ushićenje. Zašto i kako? Nije ni važno.



Iris Rašica





 Repozitorij




Tražilica