english English

EU traži obrazovane, informirane i specijalizirane mlade stručnjake

01.02.2012, 11:54:09
EU traži obrazovane, informirane i specijalizirane mlade stručnjake

Zdravko Bazdan, profesor „Demokracije i ljudskih prava“, te „Međunarodne ekonomije“ na Sveučilištu u Dubrovniku, govori o prednostima ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju.

Što mislite o Europskoj uniji?

To je najsavršenija gospodarsko-politička integracija na svijetu. Pored brojnih političkih, odnosno gospodarskih integracija na svijetu, ova pruža najvišu kvalitetu života svojim građanima. To nije slučajno, jer se nalazi u najvišem, šestom stupnju gospodarskog integriranja. A glavne odlike tog stupnja su: jedinstveno tržište rada, kapitala, usluga i znanja, te jedna središnja banka i jedna monetarna jedinica. Doduše, za sada u monetarnoj zoni eura se nalazi 17 država. Znamo da Europska unija broji 27 država s ukupno 502 milijuna stanovnika, da je 2010. sudjelovala s 26% u svjetskom BDP, da je najveća ekonomija na svijetu, te da je prvi trgovački partner gospodarskim gigantima, kao što su: NR Kina, Indija i SAD. Europska unija bilježi stalno povećanje produktivnosti u okviru svojih granica jer njezini gospodarski subjekti izdvajaju za istraživanje i razvoj u apsolutnim iznosima najviše na svijetu, te zbog toga imaju nadprosječnu produktivnost rada.  Ukratko, o Europskoj uniji mislim sve najbolje i jedva čekam srpanj 2013.

Budući da predajete kolegij „Demokracija i ljudska prava“, smatrate li da će građanima naše zemlje biti bolje u EU?

Svakako da će im biti bolje. I po pitanju demokracije, kao i po pitanju razine zaštite ljudskih prava. I za ovaj stupanj demokracije koji je na djelu u našoj državi, umnogome moramo zahvaliti Europskoj uniji. Ne smije se zaboraviti da smo u proteklom razdoblju uskladili zakone s europskom pravnom stečevinom, što je ubrzalo stupanj razvoja društveno-političko-pravno-socijalnih odnosa u našoj državi. S druge strane, monitoring Europske unije je prisutan u Republici Hrvatskoj od 1996., kada je Republika Hrvatska postala članicom Vijeća Europe, te prve europske međuvladine političke organizacije koja je svojim osnivanjem 1949., stvorila prostor za razvoj optimalnih društvenih odnosa koji su omogućili pretpostavke za razvoj gospodarske baze i skladne političke superstrukture. Mene posebno raduje što će se ti prostori slobode u Hrvatskoj širiti i kretati prema prostorima slobode koji su već dio društveno-političko-pravno-socijalne stečevine europskih država. Naprosto, naši građani moraju imati povjerenje u države koje su lideri u međunarodnoj ekonomiji i politici. Moraju učiti od boljih, moraju dati više. A kako su ljudska prava kruna demokracije, moraju omogućiti više nacionalnim manjinama koje su naše bogatstvo, a ne prokletstvo.  

Gledajući razne reklame po medijima, jesu li ljudi bili dovoljno informirani o EU?

Uvijek će biti ljudi koji misle da sve znaju, ili koji imaju stereotipe koji se teško mijenjaju, kojih se teško odriču. Albert Einstein je jednom rekao: „Teže je razbiti predrasude, nego atom“. No, oni građani koji su se željeli informirati o stanju u Europskoj uniji, imali su mogućnost za to na brojne načine. Osobno, već decenijama afirmativno predajem studentima ovu temu. I uvijek počinjem s pričom o tome kako su Nijemci i Francuzi, koji su u svojoj povijesti neprestano ratovali preko tisuću godina, sjeli za stol već 1948. „kako bi okrenuli list svoje tegobne povijesti i kako bi se okrenuli zadaćama mira“ – rekao je sam Winston Churchill. Uvjeren sam kako su proteklih tjedana moji bivši i sadašnji studenti poučavali o pozitivnim tekovinama Europske unije. Znam da su pri tome prvo pošli od svojih ukućana. I da su brojne privoljeli da na referendumu zaokruže „ZA“. Dakako, u protivnom, da je referendum bio negativan, bili bi kao narod marginalizirani, a desničari, dio korumpiranih političara ili onih koji upravo to žele biti, kao i jedan dio klera, došli bi na svoje. I pozicija nacionalnih manjina bila bi reducirana.

Svakim danom, vidimo stupanj nezaposlenosti sve veći. Hoće li  studenti imati veće mogućnosti obrazovanja, a samim time i veće mogućnosti zapošljavanja?

Naravno, ali to je do studenata, njihovih prioriteta i postavljenih ciljeva. Ako žele konkurirati na tom globalnom europskom tržištu znanja, moraju biti svjesni da će konkurencija biti snažna, zapravo svirepa. Svi se trebaju pripremiti za nove okolnosti. Potrebno je još više ulagati u sebe, u svoje znanje. Potrebno je permanentno učiti, čitati, studirati. Jer, Europska unija traži obrazovanog, informiranog i specijaliziranog stručnjaka za određeno područje. Naime, tržište se širi po svim pitanjima i to tržište traži totalno obrazovanog i specijaliziranog čovjeka. To samo znači da će se, kao i u gospodarskom sustavu, tržište rada visokoobrazovanih ljudi (studenata sa završenim fakultetom), diferencirati na one kompetitivne i na one koji su autsajderi. Doduše, u tom procesu pripreme za svirepu europsku arenu tržišta rada, krucijalni su profesori i čitavo nastavno osoblje. Da li su studenti zadovoljni svojim profesorima, uvijek je racionalna upitna rečenica još od Platona, kada je u atenskom kvartu Academ osnovao prvi fakultet na svijetu.

Nadate li se da će se time poboljšati hrvatsko obrazovanje i njihova kvaliteta?  Hoće li fakulteti dobiti veći značaj?

Dakako, da je odgovor afirmativan. Jer, ogromno europsko tržište će po svim pitanjima podignuti konkurenciju na najvišu razinu. Prema tome, sva naša sveučilišta bit će izložena konkurentskim tendencijama u Europskoj uniji i naravno da će njihove uprave, na čelu s resornim ministarstvom, morati raditi na povećanju kvalitete finalnog sveučilišnog proizvoda, a to je znanje koje će posjedovati naš diplomirani student. Ova situacija će silom prilika, povećati kvalitetu nastave na našim nacionalnim sveučilištima. U protivnom, moglo bi doći do atrofiranja obrazovnog sustava, pa čak i do gašenja nekih fakulteta na pojedinim sveučilištima. U sasvim pesimističkom scenariju, neprilagođavanje promjenama i inzistiranje na monopolističkoj situaciji, bilo bi katastrofalno. Jer, studenti će vremenom biti sve izbirljiviji, a njihovi roditelji sve boljih financijskih mogućnosti. Znam da rektor prof. dr. Mateo Milković na tome odavno radi. I stoga se ne bojim za perspektivu Sveučilišta u Dubrovniku.

Sadašnja prava radnika i nisu na nekoj zavidnoj razini. Mislite li da će ona biti veća nego što su sada?

Očekujem bolju zaštitu radničkih prava i stvarnu primjenu radničkog zakonodavstva. No, u svemu tome i sutra u Europskoj uniji, glavnu ulogu imaju nacionalni sindikati. Već sada nominalna prava koja ima radnik u Republici Hrvatskoj na razini su onih koje ima radnik u Europskoj uniji. Dakako, sve zavisi: žele li radnici udruženje u sindikat ili ne? Imaju mogućnost ishoditi svoja prava i sada, međutim postoji letargija i strah oko toga. Često se zaposlenici boje udruživati u sindikat, jer šefovima, upravama i vlasnicima tvrtki u kojima rade to nije drago. Razgovarao sam s brojnima iz raznih poduzeća u Dubrovniku. Svi zaziru od radničkih akcija, veliki dio i od samog učlanjenja u strukovni sindikat. Kako će se stvari kretati u perspektivi, teško je reći. Ali, svakako, radnici se trebaju organizirati, moraju postati respektabilna snaga. Moraju se ugledati na svoje kolege iz skandinavskih zemalja, gdje su radnici respektabilni faktor. Toliko respektabilan, da su do sada svojim akcijama srušili nekoliko vlada.

Ulaskom Hrvatske u EU hoće li manjine dobiti neka dodatna prava? Naime, premijer Zoran Milanović je izjavio da će se vraćati neka stanarska prava Srbima.  

Što se tiče političkih prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj, ona su optimalno regulirana Ustavom Republike Hrvatske, kao i Ustavnim zakonom o nacionalnim manjinama iz 2002. godine. A što se tiče pitanja koje ste postavili i koje implicira promjenu u politici prema bivšim vlasnicima stanarskih prava, što je temeljno ekonomsko, ali i krucijalno političko pitanje, mislim da ono treba konačno pravedno riješiti. Inače, važno je znati kako su ljudi u SFRJ dobivali stanove tako što su dio svoga dohotka ciljano i dobrovoljno ulagali u Fond zajedničke potrošnje. Iz toga fonda je oko 20 posto išlo u Fond za poboljšavanje uvjeta stanovanja, a oko 80 posto za stambenu izgradnju. Od ovoga drugoga dijela Fonda, dio se usmjeravao za kupnju stanova, a dio za stambene kredite. Krediti su se odobravali na 30-ak godina uz jedan posto kamata. Svi oni koji su ostali bez svojih stanova, načinjena je velika nepravda. Po meni, to je bio vid mekog etničkog čišćenja. A to svakako treba ispraviti.

Jednom ste izjavili da kuna nikada nije bila hrvatska novčana jedinica, osim za vrijeme NDH. Jeste li Vi za ostanak valute kune ili prelazak na euro?

Po meni, naša novčana jedinica kuna kao da slavi Antu Pavelića, NDH i Jasenovac. Opetovano tvrdim: kuna nikada u povijesti hrvatskog naroda nije bila novčana jedinica, osim za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske. Početkom 1990-ih neki ugledni numizmatičari u Zagrebu su predlagali da se naša nova novčana jedinica nazove „nin“. No, nakon „hrvatskog dinara“ koji je bio u optjecaju do 1993., na scenu stupa kuna. Kad je uvedena, znao sam da su pobijedili ekstremisti u visokoj politici. Inače, snažno se protivim natruhama NDH, a kuna je po meni to par excellence. Smatrao sam i smatram i danas kako je zbog mentalne higijene našega naroda bila velika greška što se u hrvatski platni promet plasirala novčana jedinica takvog, politički kontaminiranog i kompromitiranog naziva. A što se tiče Vašega drugoga pitanja, dakako da će i taj recidiv nacističke endehazije nestati s ovih prostora onoga dana kada euro zagospodari i našim platnim prometom. Kunu će čuvati samo bolesni šovinisti i kolekcionari.             

Za kraj, imate li neku poruku posebno za studente, ali i za ostale građane RH?

Parafrazirat ću Jürgena Habermasa, glasovitog njemačkog sociologa i filozofa koji je 1993. - u vrijeme potpisivanja Maastrichtskog ugovora, kojim je euro stupio na snagu - rekao: „Nekad su postojali neprijatelji. Danas imamo tržište“. Dakako, mislio je na tržište Europske unije.   

 Magdalena Džono

Slika: http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/13847/Default.aspx



 Repozitorij




Tražilica