english English

Zločinac ili žrtva

29.02.2012, 18:09:47
Zločinac ili žrtva

Prođe godina dan nikad

Pisac: Žarko Laušević

Žanr: Autobiografska drama

Žarko Laušević, srpski glumac, poznat državama bivše Jugoslavije po ulogama u raznim filmovima poput „Crni bombarder“, „Nož“, „Oficir s ružom“, „Bolje od bekstva“ i brojnim drugim, opisiva tragediju svog života koja ga je snašla 31. srpnja 1993. u Titogradu (on još uvijek Podgoricu zove Titogradom). Zoran Amar, Lauševićev prijatelj, u predgovoru piše: „U njoj je Žarko i učesnik i tumač, i pripovjedač vlastitog grijeha i paćenik vlastite kazne, i  dvostruki ubojica i zatvorenik, i muž i otac, i brat i sin. Knjiga je teška, točna, bolna, oštra.“  Kratko rečeno ona je dnevnik jedne robije.

Lauševićev život je u potpunosti promijenio tragični događaj. Sve je u biti počelo sa predstavom „Sv. Sava“, u kojoj je baš on igrao glavnu ulogu. Nakon što je tu skoro „ubijen“ od strane publike, počelo mu se i prijetiti smrću. Ubrzo je na nagovor same policije počeo nositi sa sobom pištolj. Tako je te kobni noći u Podgorici osudio sam sebe na doživotni nemir. Njega i njegovog brata napala su trojica mladića. Laušević je pucao na njih kako bi obranio sebe i svog brata, usmrtio je dvojicu, a jednog mladića ranio.

U zatvoru počinje voditi dnevnik opisujući dane i čekanje boljeg sutra. Čekajući kad će to Valjevo. Naime, Laušević se pišući dnevnik vraća i u svoju prošlost, u neka njemu bolja vremena, u njegovo djetinjstvo, studiranje i glumu. Tako spominje i događaj koji mu je ispričao njegov kolega Miki Manojlović o njegovoj potresnoj vožnji u avionu kada je jedan čovjek neprestano vikao „Kaćevaljevo“, kako je u brzini zvučalo „Kad će Valjevo?“, njegov grad. Dirnut tom pričom, Laušević se stalno pita kad će njegovo Valjevo, kraj njegove patnje.

Zanimljivo je da je Laušević nakon tragičnog događaja počeo proživljavati i neke uloge iz svojih filmova. Pa je tako u Beogradu zatvoren u zatvor u kojem je glumio više scena. Čak je jedan od čuvara zatvora statirao na jednom od tih filmova.Rominja sitna kiša koju ne osjećam uzbuđen činjenicom da sam identičnu scenu već doživio u filmu “Braća po materi” na ovom istom zatvorskom krugu! Slavko Štimac i ja se tu zagrlimo i, makar u zatvoru, budemo ponovo zajedno, pronađena, davno rastavljena braća...“, sjeća se Laušević.

Pisac također vodi raznorazne razgovore sam sa sobom, propitivajući sebe i svoja vjerovanja. Tvrdi da je volio sve narode i narodnosti bivše SFRJ i prihvaća kaznu za to ma kakva god ona bila. Ispričava se i za ljubav prema svome bratu koja ga je dovela tu gdje jest. Pita se tko je zapravo on, te koliko batina treba dobiti da bi se mogao početi braniti.

Knjiga je digla na noge Srbiju i Crnu Goru jer je ovo prvi put  da je Laušević progovorio otvoreno o zločinu i životu u zatvoru i nakon njega. Predsjednik Srbije Boris Tadić ga je pomilovao i on sada živi u Americi te radi kao soboslikar. Boji se vratiti u svoje rodno Cetinje radi krvne osvete obitelji ubijenih mladića. Knjiga postavlja jedno bitno pitanje kod čitatelja: „Žarko Laušević- zločinac ili žrtva?“.

Matea Mage

Slika: http://beograd.olx.rs



 Repozitorij




Tražilica