english English

Skrivena prošlost antičke Ogigije

29.02.2012, 18:18:52
Skrivena prošlost antičke Ogigije

Umiruće ljeto. Dah suhe zemlje u vapaju. Krš. I suze bogova. Mljet. Još nespoznata ljepota. Povijest zarobljena u minulim stoljećima.

U daljini se naziru konavoska brda, a iza rubova morske pučine oslikava se Lastovo. Među mnoštvom južnih otočića, sićušnim Supetrom, Mrkanom, Bobarom, sunčanim Elafitima i crnom Korčulom, poput uresa u olujnom bijesu mora ili pak njegovoj beskrajnoj tišini, izdiže se Mljet.

Uistinu čaroban otok, kako svjedoči i njegovo antičko ime – Ogigija. Grci su ga zvali i Melita – otok meda. Zbog bujne vegetacije, duplje drveća i pukotine stijena u skrivenim uvalama i pokojoj šumovitoj udolini, oduvijek je krasila mozaična ljepota jantarnih pčelinjih saća.

Od Grčke do slavne Ilirije

Za vrijeme vladavine kralja Tomislava u 10. stoljeću, otok se po prvi put u povijesti spominje pod imenom Mljet. Tako bizantski car Konstantin Porfirogenet u svom djelu „O upravljanju carstvom“ opisuje kako se pod vlašću Neretvana nalaze otoci Mljet, Korčula, Hvar i Brač.

Upravo su Neretvani potkraj 8. stoljeća osnovali prvo slavensko naselje na otoku – Vrhmljeće, doplovivši na splavima preko Mljetskog kanala u lučicu Okuklje. Naseljavaju se u unutrašnjosti otoka, bave stočarstvom i ratarstvom te kasnije utemeljuju i Babino polje te Blato. Međutim, mljetski Slaveni još dugo neće nastanjivati zapadni dio otoka gdje je sve do 12. stoljeća u mjestu Polače postojala razvijena romanska kultura. A ponosni spomenici toga razdoblja još uvijek prkose gotovo zaboravljanim mljetskim gusarima koji su pljačkajući rimske galije koje su prevozile amfore s vinom, uljem, žitom i medom, ugrožavali trgovinske putove slavnoga carstva.

Tada su Mljetom vladali ilirska kraljica Teuta i kraj Agron, a nakon njegove smrti otok je postao tajnim mjestom susreta Teute i Demetrija Hvaranina, slavnog ilirskog vojskovođe. Na otoku nestvarne ljepote gusarska kraljica zanosila se moćnom Ilirijom, osvajanjem grčke Isse i Krfa. Ali, izgubivši bitku protiv Rimljana, odlazi u kraljevski Risan, a Mljetom počinje vladati ilirski izdajnik i rimski vazal Demetrije Hvaranin.      

No, jedinstvena povijest Mljeta počinje još ranije. U špilji nimfe Kalipso, na „najljepšem otoku svih mora i oceana“, kako je pisao Homer. Božica ljepote punih je sedam godina držala zarobljenim Odiseja koji je nakon dugogodišnjeg lutanja, uslijed oluje, spas potražio na čudesnom otoku, mitskoj Ogigiji.

Utočište među otrovnicama

Prema legendi, o kojoj, između ostaloga, u svojoj knjizi „Nove spoznaje o postanku Dubrovnika, o njegovu brodarstvu i plovidbi svetoga Pavla“ govori profesor Antun Ničetić, sveti se Pavao od brodoloma spasio na Mljetu putujući iz Jeruzalema prema Rimu. Stari Mljećani pričaju kako je u 1. stoljeću nadomak mjesta Korita podignuta crkva u njegovu čast. Apostol Pavao piše o šumovitom i nepoznatom otoku punom zmija na kojem je pronašao utočište: „Tek kad se spasismo, doznamo da se otok zove Melita. Urođenici se poniješe prema nama vrlo ljudski. Sve nas primiše k velikoj vatri (...) Kad Pavao nakupi naramak suhih grana i kad ga baci na vatru, iziđe zmija natjerana od vrućine te mu se uhvati za ruku. (...)Urođenici govorahu jedan drugome: 'Ovaj je čovjek sigurno ubojica, umakao je moru i pravda mu ne dopušta da živi'. Ali on otrese zmiju u vatru i ne bi mu ništa zla. A oni su očekivali da će uteći i smjesta pasti mrtav. Budući da su dulje čekali i vidjeli da mu se nije dogodilo nikakvo zlo, promijeniše mišljenje i rekoše da je Bog...“.

Uistinu, Mljet je u prošlosti bio poznat kao „otok zmija“. Legenda kaže da su ih donijeli azijatski gusari kako bi otrovnicama čuvali svoje skriveno blago. A kad su napustili otok za sobom su ostavili mnoštvo zmija po pustim zavalama i pećinama. I hajduci su na svojim galijama uvijek držali ćupove pune otrovnica. Napadajući druge brodove prebacivali su ćupove na suparničke palube kako bi se razbili, a zmije razasule među mornarima. No, za otočane zmije su bile prava nesreća. Predaja kaže kako bi se za vrijeme suša tresle stijene zabrijeških Lokava jer su mještani zmiju kravošca, koja je usmrtila djevojčicu, zazidali u stijenama.

Spas iz dalekih Indija

Ipak, Mljećani su saznali kako u dalekoj Indiji obitava životinja mungos koja uništava otrovnice. Stoga je 1911. austrijiski barun Schillinger iz istočne Indije na otok donio šest parova sivog mungusa. Bili su to prvi mungosi u Europi koji su Mljetu nadijenuli novo ime – „otok mungosa“. Otrovnica na Mljetu više nema, a mungosi su postali najbrojnija životinjska vrsta, gotovo domaća životinja, koja prebiva uz polja, torove, šumarke i sela. Štoviše, u Indiji ih drže po kućama da uništavaju miševe i zmije, a srodni predak današnjeg mungosa bio je sveta životinja starih Egipćana.

Međutim, Mljet je iznad svega otok čarobne ljepote utkane u zlatnim lagunama Saplunare i Blaca, krošnjama alepskog bora i hrasta crnike koje zanosno oplakuju stjenovite visoravi njegovih obala. U netaknutim dubinama Velikog i Malog jezera, nastalih prodiranjem mora u krške depresije, ogledaju se uznosite zidine benediktinskog samostana i romaničke crkve sv. Marije na istoimenom otočiću. Njegove tajne još nisu otkrivene, već stoljećima on čuva skrivenu povijest čarobnog otoka.

Kratka povijest imena

Goveđare su utemeljili benediktinci s Jezera, a mjesto je dobilo ime prema doseljenicima koji su obrađivali samostanska imanja i čuvali stoku (goveda). I Soline su osnovali benediktinci koji su u tom mjestu stoljećima proizvodili sol – srednjovjekovno bijelo zlato.

Polače su naselje nazvano prema ruševinama rimske palače koja je u doba Dubrovačke Republike služila kao sklonište za okužene. A i mjesto Korita dobilo je ime za vrijeme haranja kuge Republikom u 18. stoljeću – „Korita, nekada glava od Mljeta, postadoše korota“.

Mudrosti Odisejevog otoka

Govori kako si obučen ili se obuci kako govoriš.

Kad bi ludost boljela, kakve bi vike selom bilo!

Vrsta uvijek vrstu išće.

I lijenost je bolest koja je neizlječiva.

Što Bog ubije, lijeka nema.

Iz stare škrinje vjerovanja

Ako se dijete graće po potplatu, bit će tepavo.

Malome djetetu ne smije se strići nokte jer kad naraste bit će lupež.

Ko ima bijelo na noktu, ukro je jaje.

Kad igra desno oko, bit će dobro, a kad lijevo, bit će zlo.

Ko baca kose kroz funjestru, neće se udat.

Ako okreneš pete od obuće kad legneš put posteje, mogo bi zaludjet.

Maris Marković

Slika: http://www.kroatien-ferien.com



 Repozitorij




Tražilica