english English

Noć istine, časti i ponosa

21.03.2012, 18:42:53
Noć istine, časti i ponosa

Reprizno ostvarenje komedije Mizantrop francuskog književnika Molierea u subotu, 25.veljače 2012. pokazalo se  kao uspješan pothvat Kazališta Marina Držića. Pljesak s premijere nije se ponovio, ne umanjujući time umješnost glavnog glumca,Vinka Štefanca, jer ona je uistinu neupitna.

Glavni lik, razdraženi Alceste, držao je publiku u stalnom nemiru prenoseći svoje gnušanje i egzaltaciju svijetom.Svu tu laž, himbu, pretvorljivost, sav taj kič i  licemjerje razotkriva jednim pogledom, riječju ili gestom. Baš kao što skida pokriv s namještaja. On uistinu prodire u samu srž stvari i to radi tako iskreno i otvoreno da predstavlja prijetnju ukusu i nazovi moralu tadašnjeg društva.

Usprkos savjetime sluge Phillintea, njegove ljubavi Celimene, njene sestrične Elijante i inih ljudi, Alceste od svog moralnog kodeksa ne odstupa. Čast i iskrenost za njega su temeljne vrijednosti na osnovi kojih prosuđuje čovjeka. On se ne dodvorava, ne laska, ne hini i ne suspreže se. U jednom trenutku kaže: „Zar grijeh nije grijeh ako griješi tko je lijep.“ U tom smislu iznosi problem dvostrukih mjerila. Lakši put za njega nije rješenje, reći nekome da je dobar samo da izbjegne svađu. U svakom slučaju želi izvesti mak na konac, iskren je pa to i traži zauzvrat. A ima i razloga. Sve su te persone u predstavi - od markizića, grofice, otmjenog gospodina Oronta do ljupke gospođice Celimene - lažne i patvorene. Uživaju u tuđim porazima, naslađuju se i hrane tuđom patnjom. Oronte, novopečeni stihoklepac, ne priznaje manjak talenta kojeg mu otkriva Alceste  pri čitanju ljubavnog soneta,već slavodobitno zaključuje kako  je nadmoćan. Čak ni njegova izabranica Celimena, koja mu se nekoliko puta zaklinje na ljubav i predaje  u ruke, na samom kraju odbija poći s njim u osamu i nastavlja sa svojim životima.

Alcestovim odlaskom ništa se ne mijenja, kao da ga nikad nije ni bilo. Njegov sluga i Elijanta se žene i dive poeti, markizići tračaju i oblijeću Celimenu, grofica uživa u životu.... Likovi slobodnije žive, uživaju u podlostima, pretvaranju i snobizmu. Time ova komedija dobija svoj donekle tragični epilog, međutim ovo i nije komedija u klasičnom smislu te riječi.

Redatelj Dražen Ferenčina za komad je izjavio da se često izvodi u svijetu te je kapitalno djelo svjetske književnosti koje bi na najbolji način trebalo doprijeti do suvremenog gledatelja. Uspkos zahtjevnom stihu desetercu i tematici, izbor se pokazao apsolutno vrijednim te je Kazalište Marina Držića dobilo još jednu dobru predstavu.

Ivana Violić



 Repozitorij




Tražilica