english English

Samozatajni putnik nebeskog svoda

21.03.2012, 19:04:24
Samozatajni putnik nebeskog svoda

Stalno je prisutan iako se ne primjećuje previše, osim za vedrih noći dok osvijetljava staze ili ne da spavati. Vjeruje se da utječe na bioritam, količinu vode u organizmu.  Znanstveno je dokazano da regulira plimu i oseku na Zemlji te da služi kao orijentir kukcima. Dakako, radi se o Mjesecu.

Ovaj Zemljin prirodni satelit intrigira ljude otkad je svijeta jer se smatra da je nastao prije oko 5 milijardi godina gotovo kad i Zemlja.  Prvi crteži  potječu iz sedamnaestog stoljeća,  a pripisuju se ocu moderne astronomije, Galileu Galileiu. 1610. izgradio je teleskop sa uvećanjem od trideset puta, te je njime otkrio planine na Mjesecu kao i da planet Venera ima faze poput  Mjeseca. Ironično je da je čovjek koji je prvi jasno vidio zvijezde i planete pred kraj života gotovo potpuno oslijepio. Premda je pred inkvizicijom porekao da vjeruje u heliocentrični život, legenda kaže da je pred smrt promrljao rečenicu Eppur si muove  ( Ipak se kreće).

Obzirom da se Mjesec kao Zemljin satelit oko nje okreće mogu se vidjeti četiri stadija mjesečevog putovanja, a to su:  mlađak, prva četvrt, uštap ( puni mjesec) i zadnja četvrt. Osim toga, događaju se i pojave poput pomrčine kad mu Zemlja zakloni put do Sunca.  Za vrijeme pomrčine,  Mjesec ne nestaje već poprima najprije narančastu, pa crvenu i grimiznu boju da bi pri kraju prevladavale žućkaste i plavičaste nijanse te krenulo ponovno otrkivanje iza tamne koprene. Ta se izmjena boja događa zbog valnih duljina od kojih crvena i plava boja drže krajnje vrijednosti. Kako je trajanje Mjesečevog  obilaska oko Zemlje ( revolucija) jednako okretanju oko osi ( rotacija), sa Zemlje se vidi uvijek ista strana Lune. Vrijeme potrebno za jedan okret jest 27 dana gotovo kao najkraći mjesec u  zemaljskoj godini, veljača.

No, Mjesec  se  pobrinuo da ne bude baš tako dosadan pa zahvaljujući povremenim libracijama, odnosno promjenama položaja u odnosu na promatrača sa Zemlje, dopušta vidjeti pedesetak posto površine. Ukupno se može vidjeti gotovo šezdeset posto, no nikad više od pedeset odjednom. Vidljiva se strana Mjeseca potpuno razlikuje od nevidljive koju prekrivaju krateri. Neki od njih dobili su ime po hrvatskim istraživačima kao što su Nikola Tesla, Andrija Mohorovičić, Ruđer Bošković, a najpoznatiji nosi ime Nikole Kopernika.  Premda Mjesec nema atmosferu i po tome bi se moglo zaključiti da se vremenom  ne mijenja, prošao je kroz svojevrsno sito i rešeto što je ostavilo traga na njegovoj površini.  Dakle u svom je razvoju pretrpio mnoge promjene, od udara meteorita do vulkanskih erupcija. No, bilo kako bilo, na Mjesecu se primjećuju krateri, planine, doline i ravnice koje zovemo morima. Tri najpoznatija mora su Mare  Crisium, Humorium  i Nectaris. Iako se mislilo da je seizmički mrtav, znanstvenici i astronauti došli su do zaključka da se  trese  ali i isparava kroz kratere čime je postao još zanimljivijim i složenijim nego što se isprva činilo.

 Ivana Violić

Fotografije:  http://zena.hr/clanak/ostalo/kao_lutke_u_mjesecevim_rukama/3476

http://www.index.hr/vijesti/clanak/znanstvenici-porucili-obami-ne-salji-ljude-na-mjesec/456512.aspx



 Repozitorij




Tražilica