english English

Petra Dukić - Moje ERASMUS iskustvo

22.05.2012, 12:02:14

Početi pisati o ERASMUS-u jednako je kao započeti novi život. Teško se čovjek odluči u kojem smjeru bi krenuo i što su mu prioriteti u tom trenutku sve dok se kolo odluka ne počne samo odmotavati.

Preskočit ću dio koji govori o samoj  prijavi na program i njegovim proceduralnim karakteristikama. Nakon samo jedne minute, odlaskom na program razmjene proces koji ionako nije bio problem, postane samo sjena slučajnog prolaznika, a veličinu postojećeg stanje kontinurano nastavi pratiti good carma i zadrži se sve do onog trenutka dok se ne približi povratak.

Ljubljana, Slovenija, definitivno najbolji izbor za razmjenu po mome skromnom mišljenju, a tome u prilog ide nebrojeno mnogo razloga. Možemo početi s jednostavnim primjerima underground kulture i update-anom hipster arhitekturom. U određenim trenutcima moji prijatelji i ja bismo se pitali kako je moguće da cijeli jedan narod  živi tim stilom i da, jednostavno, kanoni koje formira većina, u slovenskom slučaju ne igraju ulogu. Kada kažem update-ana arhitektura mislim na zadržavanje romanticizma, restauracije socijalizma, te modernost koja se kao kakav samotnjak skita po pojedinim pročeljima ili rubnim dijelovima grada. Činjenica je kako svakako takav okoliš  reflektira mogućnost individualizma pa se, recimo, na posao ili na fakultet ne mora ići u klasičnom kravata-sako kostimu ili Audreyinoj maloj crnoj haljinici, što je kod nas Hrvata itekako zastupljeno. Nadalje, takav okoliš omogućava i dodatnu opuštenost, te samouvjerenost jer osjećaj Stepskog vuka iščezava i pretvara se u kreativnost, mogućnost i, na samom kraju, produkt vlastitoga djelovanja. Kad su me moji prijatelji pitali za prvi doživljaj povezan s Ljubljanom, jednostavno sam im odgovorio kako se ne osjećam drugačijim od drugih jer, kada se osvrneš na ljude koji šetaju ulicama, postaješ slovenski prosjek, što se meni osobno odmah svidjelo.

Nakon što sam se dotakao društvene zbilje, mislim da je vrijeme malo se osvrnuti i na fakultetske obveze. Sveučilište u Ljubljani u trenutku kada sam ja bio na razmjeni, ugostilo je 800 studenata iz cijeloga svijeta, i tu bih odmah pohvalio Ured za međunarodnu suradnju ovom prigodom još jednom zahvaljujem koordinatorici Jasmini Zajc, koja  ne da se bila prijateljski, nego čak majčinski, odnosila prema dolazećim studentima. Posebno su dragi i moji profesori, čije znanje, riječi i savjete sigurno nikada neću zaboraviti. Upravo su oni zaslužni zašto je Fakulteta za družbene vede jedna iznimna institucija koju bih svakako preporučio našim studentima.

Važno je napomenuti kako ovo iskustvo ne bi bilo cjelovito, niti toliko zanimljivo da nije bilo mojih novih prijatelja iz Italije, Španjolske, Francuske i Portugala. Ideja multikulturalizma je za mene tada prvi put doživjela ovozemaljsku formu i Slovenija, kao i ostatak svijeta, za nas je postao Disneyland u kojem nije bilo vlakova strave ili Mickey Mousea, ali zato su bili međuljudski odnosi, dijeljenje, doslovno, zadnje korice kruha, učenje i skrb jednih za druge.

I na samom kraju, zahvalio bih posebno svojim profesorima s Odjela za komunikologiju, čiji poticaj na odlazak bio je razlogom mojoj participaciji u programu ERASMUS. Također, zahvaljujem i Nikolini Lozo – koordinatorici za Međunarodnu suradnju Sveučilišta u Dubrovniku, koja je velikim dijelom zaslužna za ”bezbolan” odlazak i povratak.




Tražilica