english English

Tako mlad, a tako uspješan

25.05.2012, 17:33:45
Tako mlad, a tako uspješan

Maro Joković, 25-ogodišnji vaterpolist dubrovačkog kluba Jug, student je diplomskog studija ekonomije na Sveučilištu u Dubrovniku. Član je hrvatske muške vaterpolske reprezentacije koja se kvalificirala za Olimpijske igre i osvojila broncu na vaterpolskom turniru Svjetskog prvenstva u vodenim športovima 2011. u Šangaju. Najuspješniji sportaš u 2011. godini govori o sebi, svojim uspjesima i planovima za budućnost.

Koliko često imate treninge i kako usklađujete faks s njima?

Treninzi su dva puta dnevno, svaki dan, s tim da barem jedanput ili dvaput tjedno imamo utakmicu. Malo mi vremena ostaje za učenje. Međutim, ja sam kampanjac pa mi nije problem učiti nekoliko dana pred ispit.

S obzirom na to da dosta izostajete s predavanja, toleriraju li profesori vaše izostanke?

Čak 95 posto profesora mi iziđe u susret. Mogu reći sve same pohvale što se tiče toga jer ja od njih ne tražim ništa drugo nego da mi pomaknu ili odgode ispit dan prije ili poslije.

Je li vaterpolo bio vaš prvi izbor?

Ne, moj prvi izbor je bio šah. Bio sam na šahovskom natjecanju kad sam imao sedam godina, a u tim bi se godinama svako dijete trebalo početi baviti sportom. Tadašnji treneri  su me savjetovali, zbog moje visine, da se prebacim na vaterpolo. Vaterpolo treniram već 16 godina.

Postoji li neka ozljeda koja vas je spriječila da trenirate?

Prije tri godine imao sam trombozu i morao sam pauzirati pola godine. Bilo je upitno hoću li prestati trenirati, ali pravovremeno se reagiralo i spriječile su se moguće posljedice.

Morate li uz intenzivne treninge imati odgovarajuću prehranu?

Kada igramo za reprezentaciju, moramo uzimati neke suplemente. Imamo poseban režim prehrane uz dodatnu vitaminizaciju.

S obzirom na to da Hrvatska ima velik broj sportskih uspjeha, pogotovo u rukometu i vaterpolu, smatrate li to dobrom promidžbom?

Naravno da je to dobra promidžba. Svi naši sportaši svojim uspjesima postaju prepoznatljivi brand, a svaka naša medalja korak je više u promidžbi.

Tko vam je sportski uzor?

Bivši vaterpolist Ognjen Kržić mi je sportski uzor. Jedno vrijeme mi je bio ”cimer”, a danas mi je pomoćni trener u Juga. On me je naučio prvim sportskim koracima. Jedna je od najbitnijih osoba u mojem vaterpolskom životu.

Tko je najbolji igrač protiv kojega ste igrali u karijeri?

Ima ih dosta, ali po meni je jedan jedini - mađarski reprezentativac Tamas Kasas.

Koji su vam životni, a koji sportski prioriteti?

Prije svega želim uspješno završiti fakultet, a nakon toga ću pred sebe postaviti nove životne ciljeve. Što se tiče sportskih prioriteta, mislim da je za svakog sportaša Olimpijada kruna karijere. Razočaravajuće je da na prošloj Olimpijadi nismo uspjeli ništa osvojiti. Nadam se da ćemo imati priliku ovog ljeta postignuti neki uspijeh.

Što za vas znači igrati za Jug?

Kao malen htio sam biti Jugov igrač jer je on kao klub prepoznatljiv u Gradu i šire. Dosta djece htjelo je trenirati i igrati u Juga, ali mali je broj onih koji su uspjeli. Meni se želja ostvarila.

Kao reprezentativci postigli ste velik broj uspjeha. Koju pobjedu biste posebno izdvojili?

Najdraže mi je bilo zlato na prvenstvu u Melbourneu. To je bila prva velika medalja, prvo zlato općenito u hrvatskoj povijesti. S obzirom na to da sam tada bio najmlađi član reprezentacije, to je za mene bio velik doživljaj.

Koji medij najviše pratite i kakvo je vaše viđenje medija u današnje vrijeme?

Najviše čitam novine. Iako su sve vijesti danas na internetu, onaj ”gušt” čitanja novina uz kavu ne može ništa zamijeniti. Nažalost, današnje se novine prodaju kao istraživačko novinarstvo, a zapravo su žutila. 

Tko je najviše utjecao na vas?

Roditelji. Uvijek su mi bili podrška; bili su spremni žrtvovati puno svoga vremena i sebe radi mene. Oni su me poticali i bodrili u svemu čime sam se bavio - da bez straha mogu ulaziti u sve nove izazove. Oni su me oblikovali u ovakvu osobu.

Koliko je važno, po vašem mišljenju, baviti se sportom?

Današnja tehnologija utječe negativno na djecu, pa stalno sjede kod kuće uz računalo. Djeca bi se trebala od sedme godine baviti sportom. Iz generacije u generaciju ona su sve deblja, a i zakržljala. Treba ih poticati da se bave sportom jer je to jako važno.

Koji su vaši planovi nakon faksa?

Planiram se i dalje baviti vaterpolom. On mi je na prvome mjestu i njemu sam predan u potpunosti. Za nekih 15-ak godina planiram se baviti nečim novim jer moram nešto raditi da se ne bih osjećao beskorisnim.

Andrea Violić/Romana Caput


 Repozitorij




Tražilica