english English

Nježne strane jedne Željezne dame

25.05.2012, 17:36:19
Nježne strane jedne Željezne dame

Povjesničari filmske umjetnosti, pa i sami gledatelji, pamte i bilježe činjenicu da su se autobiografski filmovi o poznatim i javnim ličnostima uglavnom snimali poslije njihove smrti. Međutim u svemu, pa i tome, postoje izuzetci. Jedan od njih je film o bivšoj britanskoj premijerki Margaret Thatcher pod  naslovom „ Željezna lady “  koji je početkom ožujka 2012. došao u hrvatska kina.

Američka glumica Meryl Streep koja je utjelovila bivšu premijerku u filmu za svoju je glumu osvojila Zlatni globus i Oscar za najbolju žensku ulogu. Film je također osvojio Oscar za najbolju šminku, a šminka je bila vrlo potrebna jer Streep u filmu glumi Thatchericu u dva životna razdoblja: dok je bila na vlasti i kao staricu. Dok se njezina izvrsna gluma naširoko hvali i slavi, prisutne su dakako i  kritike zbog samog filma te trenutka kada se on snimio i objavio. Kritika koja je najviša odjeknula bila je ona sadašnjeg britanskog premijera Davida Camerona. Ovako je komentirao sam film:

„ Po mom sudu,  ovo je jedno veliko glumačko postignuće. Ali je to i film, za kojeg sam volio da su ga snimili u jednom drugom trenutku. “ Cameron uz to ističe „ Meryl Streep bi za svoju čudnovatu ulogu trebala dobiti Oscara, ali se film jednostrano više koncentrirao na demenciju od koje boluje Margaret Thatcher nego na ono što je u životu postigla.“

Britanski konzervativni političar Michael Portillo izjavio je da se osjećao „neugodno“ kad je vidio pojedine scene koje su se fokusirale na bolest od koje boluje bivša premijerka. Bivši Thatcherin protivnik Michael Heseltine smatra da je „Gospođa Thatcher bila izvrsna političarka“ te da je produciranje ovog filma „krajnje neukusno“. 

Kritika da film malo prikazuje život  jedne tako velike žene i da dosta toga nedostaje prema mnogim kritičarima nije opravdana, a bila bi jedino kada bi se radilo o dokumentarcu. Film prikazuje  damu u poznim godinama koja se ne može pomiriti sa smrću muža, koja zaboravlja popiti tablete, koja ide liječniku i staricu koja sa nostalgijom gleda u neka prošla vremena. Sve nabrojano čini jedan normalni starački život. Svatko se  u starosti prisjeća događaja koji su mu promijenili život pa tako i bivša britanska premijerka.

Sjećanja na prošla vremena u filmu nastupaju tek poslije neke asocijacije, geste, slike ili predmeta, a Thatcherica se u jeseni života sjeća samo onoga što  je najviše utjecalo na njen život i upravo je zbog toga film realističan i autentičan. Nije složen na način da se šturo i strogo kronološki prikazuje životni put prve britanske premijerke, nego se ta sjećanja na gledatelja prenose na jedan emocionalan i izrazito dirljiv način. Uz to je predstavljen trnovit put  jedne žene u eliti muških političara, jedne majke koja je žrtvovala sebe i obitelj radi politike i jedne Britanke koja časno i hrabro brani interese svoje države zbog čega trpi i omraženost vlastitog naroda.

„Željezna lady“  iako je ostarjela i izgubila dio svoga autoriteta,  još je zadržala svoj čvrsti ženski ponos, svoju veličinu i nikoga ne ostavlja ravnodušnim. „Prije su ljudi pokušavali da postignu nešto, a danas pokušavaju da budu netko“ glasi jedna rečenica u filmu.

Margaret Thatcher je postigla oboje i zato može biti ponosna kao političarka, ali prije svega kao žena.

Bruno Lucić

Slika: http://www.koimoi.com



 Repozitorij




Tražilica