english English

Matko Staničić - Philipps-Universität- Marburg, Njemačka

12.02.2011, 13:39:03

U sklopu Programa bilateralne mobilnosti u visokom obrazovanju, ljetni semestar 2009. godine proveo sam na Sveučilištu Philipps u Marburgu, SR Njemačka. Predmeti koje sam slušao u sklopu su Odjela za ekonomiju u „podrazredima“ Wirtschaftspolitik (Ekonomska politika), Mikroökonomie (Mikroekonomija) i Entwicklungsökonomie (Razvojna ekonomija). Razdoblje mog boravka u SR Njemačkoj bilo je od 6. ožujka do 31. srpnja 2009. Studij sam pronašao zahvaljujući Službi za međunarodnu suradnju na našem sveučilištu. Ljetni semestar proveden u SR Njemačkoj pomogao mi je utvrditi znanje njemačkog jezika, ali i engleskoga; steći uvid u drukčiji sustav rada na sveučilištu i, najvažnije od svega, stjeći potrebno visokoškolsko obrazovanje. Ovom prigodom moram istaknuti da su me prof. dr. Korn Evelyn sa Sveučilišta Philipps i prof. dr. Crowley Philip s Kentucky sveučilišta predložili za dobivanje stipendije za društvene znanosti pri Sveučilištu Philipps, poradi poslijediplomskog studija. Naime, tijekom ljetnog semestra, bio sam član „istraživač“ na projektu Reciprocitet, koji su vodili spomenuti profesori.

Na Program mobilnosti prijavio sam se na vlastitu inicijativu iz razloga koje sam već spomenuo u pismu motivacije: stjecanje novih znanja, uvid u rad „zapadnog“ sustava, usavršavanje stranih jezika i raznovrsne mogućnosti koje su se mogle, i jesu, pojaviti tijekom studiranja u inozemstvu.

Smještaj mi je bio osiguran preko Odjela za međunarodne odnose, na čelu s gospođom Homann Binja. Što se tiče organizacije, sve je bilo u najboljem redu. Studenti, prilikom dolaska u Marburg, prolaze tjedni orijentacijski program, koji uključuje upoznavanje s gradom, odjelima na Sveučilištu, bibliotekama, smještajnim kapacitetima, studentskom menzom... U program je čak uključena i pomoć pri otvorenju studentskog računa u nekoj od lokalnih banaka.

Bio sam smješten u domu pod nazivom Karl-Egermann Haus. Dom se sastoji od tri povezane zgrade, za koje su bile zadužene tri domaćice. Svaka zgrada ima prizemlje i četiri kata, a svaki kat dva krila s 12 soba po krilu. Studenti svakog krila imali su na raspolaganju 1 kuhinju, 2 tuš- kabine, te 1 muški i 1 ženski zahod. Cijena smještaja u domu iznosila je 181 eura mjesečno. Pri plaćanju prvog mjeseca morao sam položiti i kauciju u iznosu od 170 eura, koja mi je na odlasku bila vraćena, umanjena za 20 eura za troškove čišćenja sobe. Što se tiče prehrane, mjesečno sam izdvajao do 70 eura. Kuhao sam u domu, ali bih se ponekad hranio i u studentskoj menzi. Cijena obroka u menzi kretala se od 1,95 do 3,10 eura po obroku. Ne bih htio ulaziti u detalje oko kvalitete i dostatnosti obroka, zbog različitosti preferencija. Mjesečna rata za zdravstveno osiguranje iznosila je 152 kn. Osigurao sam se u RH preko Grawe d.o.o. Zagreb.

Pred početak semestra, morao sam uplatiti 185 eura na račun Sveučilišta Philipps, koji su pokrivali troškove semestra. Kao potvrdu o plaćanju dobio sam karton sa svojim imenom i prezimenom, odjelom pri kojemu sam studirao i tekućim semestrom. Taj karton mi je bio neka vrsta identifikacije, s kojom sam se mogao koristiti autobusima i vlakovima u pokrajini Hessen tijekom cijeloga semestra. Semestar mi je počeo 17. travnja, a razlog zbog kojega sam u Marburg došao 6. ožujka bio je tečaj njemačkog jezika, koji sam platio 250 eura.

Najviše problema imao sam pri izdavanju studentske vize. Na vizu sam čekao, ni manje ni više, dva mjeseca. Kad sam u Njemačkoj ambasadi u Zagrebu upitao za razlog, dobio sam jednostavan odgovor – birokracija. Cijena same vize u RH je 350 kn. Tome još treba dodati novac potrošen na autobusnu kartu do Zagreba i natrag (Dubrovnik), te vrijeme i živce, koji nemaju cijenu. Sve se to moglo izbjeći, 'vađenjem' vize u Marburgu u Stadtbüro (to bih jedino mogao prevesti kao Ured za strance) po cijeni od 50 eura. Iz navedenih obveznih mjesečnih troškova vidi se da dodijeljena sredstva nisu bila dostatna.

Nakon pet mjeseci provedenih u Marburgu, stečenog znanja, novih poznanstava, mogu reći da sam, odlučivši se na ovaj, nazovimo ga pothvat, obogatio svoje iskustvo, a time i život.

Zahvalan sam Sveučilištu u Dubrovniku na prilici koju su mi pružili.




Tražilica