english English

Kultura se u Dubrovniku živi isključivo zimi

22.11.2013, 13:46:59
Kultura se u Dubrovniku živi isključivo zimi

Dubrovnik već stoljećima slovi kao kolijevka i oaza hrvatske kulture, a već desetljećima svojom ljepotom i kulturnim fenomenima plijeni pažnju cijelog svijeta i sezonu za sezonom privlači sve više turista. Svoje mišljenje o njegovanju dubrovačkog kulturnog identiteta te razini kulturne svijesti Dubrovčana iznijela je dr.sc. Natalia Stagl-Škaro, nositeljica kolegija Kulturna baština na Sveučilištu u Dubrovniku. 

Smatrate li da je kultura medij za pohranjivanje poruke? 

Kultura je upravo to - prostor kolektivnog znanja, odnosno uspomene predaka i prenošenjem i kulturnim slijedom naučene stvari. Ono što nas određuje zato nije genetski, biološki, već se živi i prenosi. Primjeri naučenih ponašanja su zabrane konzumiranja određenih jela u određene dane, zabrana rada nedjeljom, korota kao vrijeme u koje se ne pleše... 

Bazira li se Vaš kolegij, Kulturna baština, na materijalnoj kulturnoj baštini ili  upravo na toj kulturi ponašanja? 

Radi se o deskriptivnom pristupu kojim pokušavam studentima pokazati da mi sami ne određujemo što treba biti kultura, već da je trebamo shvaćati kao dostignuće čovječanstva. Odnosi se na inkluzivni pristup prema kojem mi pripadamo i stvaramo društvo. Naravno da se referiram na materijalnu kulturu, ali u smislu u kojem ona određuje naš identitet. Taj kulturni identitet nije nešto što smo slučajno i prirodno dobili, nego upravo ta materijalna kultura utječe na nas namjerno. Primjer je spomenik poginulim braniteljima kroz koji se kreira simbolički identitet. 

Koliko su, po Vašem mišljenju i iskustvu, studenti u Dubrovniku kulturno obrazovani? 

Mislim da su kulturno vrlo samopouzdani u smislu da, iako cijene kulturu i smatraju je veoma važnom, u određenom dijelu je svojataju i ne razmišljaju kritički. To i nije čudno s obzirom da se o tome ne razmišlja, nego se kultura živi. 

Biste li se složili s tvrdnjom da Dubrovnik i Dubrovčani svoju kulturu žive isključivo ljeti? 

Ne, upravo suprotno. Smatram da se kultura u Dubrovniku živi isključivo zimi, a ovi ljudi koji plešu u neobičnoj odjeći na pozornicama ispred hotela su, zapravo čisti folklor. Zimi se njeguju tradicionalni običaji u pripremi domaćih jela, svetkovine poput Svetog Vlaha i Kandelore. To je stvarna vrijednost dubrovačke kulture. 

Mislite li, prema tome, da se dubrovački kulturni identitet njeguje? 

Mislim da se izuzetno njeguje. Stara gradska jezgra je sama po sebi ekskluzivna. Ipak, po meni, najbitnija su obiteljska druženja i obiteljske tradicije koje se, s obzirom na turističku sezonu, događaju najviše zimi kada ljudi imaju više vremena jedni za druge. 

Dotaknuli ste se turističke sezone. Smatrate li da se zanemaruje uloga kulture u  turizmu? Potiče li se kulturni turizam dovoljno u Dubrovniku? 

Većina turističkog kadra nije kulturno obrazovana što znači da ne poznaju kulturološke razlike pa dolazi do grešaka u pristupu ljudima drugih kultura. To se ne bi smjelo događati te bi edukacija na tom polju trebala biti nužna. Kao kulturolog smatram da se hrvatski jezik ne upotrebljava dovoljno-sve više ga se zamjenjuje engleskim. Osim toga, Dubrovnik se i ne reklamira dovoljno zimi. Pitanje žele li to građani uopće, žele li na primjer, od Feste Svetog Vlaha napraviti turističku atrakciju ili tu tradiciju ipak zadržati za sebe. Uglavnom, svakako je potrebno biti kulturno osviješten. 

Biste li se složili da se onda i u našim krajevima treba primjeniti nova vizualna kultura, odnosno da se prema dubrovačkim kulturnim spomenicima i tradicijama treba odnositi kao prema živim bićima? 

Smatram da kulturni fenomeni i jesu živa bića pa se prema njima tako i treba odnositi. Nažalost, Dubrovnik se sve više pretvara u Disney world, na primjer kod blagdanskog osvijetljenja zidina. Također, za Uskrs nas okružuju plastična, kićasta uskrsna jaja, a prekrasna pengana jaja, kao stari običaj, ostaju po strani. Tu su i pomodne stvari koje dolaze u prvi plan, na primjer, božićno drvce koje nikad nije bilo dio tradicije, zamijenilo je badnjak koji su stari njegovali. 

Barbara Vlahovic, Kristina Jelcic-Đuras i Julia Macinkovic



 Repozitorij




Tražilica