english English

Hrvatski referendumski zaborav

18.12.2013, 15:41:59
Hrvatski referendumski zaborav

Vrijeme je adventa, zajedništva, dani u kojima svi uživaju, dani kada se zanemaruju razlike. Nažalost, početak ovog adventa nije započeo u miru i veselju, započeo je danom razjedinjenja Republike Hrvatske. Ovaj datum - 1. prosinca 2013. ostat će zapamćen kao dan kada je politika uspjela podijeliti Hrvate. Hrvati se znaju ujediniti kada treba pomoći, vidjeli smo to tisućama puta, a zadnji poznatiji primjer je humanitarna akcija za Noru. Također se znaju i bez problema okrenuti jedni protiv drugih kada se netko samo malo poigra njima.

Poznata je stvar da su Hrvati „tradicionalan“ ZA narod, ali ona još ne dovoljno poznata je ta da ima i onih „modernih“ PROTIV.  Oba pridjeva treba staviti pod navodnike jer su to samo deklaracije, kao i meso u trgovini (piše konjetina - kupuješ teletinu).  Oni tradicionalni su nazadni, primitivni i homofobni a pak oni moderni su poremećeni, bolesni antikršćani. I tako su se Hrvati častili predivnim riječima - dane i tjedne uoči referenduma u toj minimalno prikrivenoj kampanji „Kruha i igara“.

Zatim je došao „dan D“, zahuktalo se, postalo još napetije, ljudi su bili u histeriji, društvene mreže su bile aktivne, strani mediji su nas spomenuli, sve u svemu imali smo pravi „show“ kako bi rekli naši prekooceanski prijatelji. Naši političari su se s ponosom izjašnjavali – Karamarko je zamalo promašio prostoriju, ali hvala nebesima sredio se i s ponosom rekao „Zaokružio sam ZA“ te dodao – „ali nikada ne bih postupio poput Željke Markić“. Uvijek arogantni i bahati Milanović počastio je one suprotnog mišljenja te također sakupljače potpisa za referendum o ćirilici i rekao 'Neka si nose svoj srednjoazijski mentalitet' te još jedanput dokazao koliko poštuje narod na čijem je čelu.

Diskriminirani građani drugog reda – LGBT zajednica – toliko diskriminirani da ih se uzdizalo u nebesa u medijima, dok se tu primitivnu ZAovku Markić šikaniralo gdje se stiglo i umjelo. Nije pitanje više tko je u pravu – ali jedina kojoj treba skinuti kapu je Željka Markić. U današnje vrijeme kada se prosvjeduje o ovome ili onome, kada su svi nezadovoljni, a Vlada te u širokom luku zaobilazi i ignorira – žena je uspjela provesti svoju ideju u djelo, natjerati Vladu da plati oko 40 milijuna kuna za tu zamisao i na kraju je uspjela promijeniti Ustav. Na stranu dali je to pitanje bilo bitno za Hrvatsku – da ovako rješavamo sve svoje probleme, da smo ovako aktivni uvijek, da razmišljamo, bunimo se, glasamo, pričamo, raspravljamo, stvaramo kritičku masu ne bi se morali priključiti Europskoj uniji, nego bi ona molila da se priključi nama.

Već par puta spomenuti pristrani mediji su se uvrijedili na zabranu koju su dobili od građanske inicijative „U ime obitelji“. Kada zbrojimo sve ispisane kodekse časti u svijetu, etičke kodekse, pravilnike, zakone, definicije novinarstva – uglavnom svugdje piše da novinar treba biti objektivan. Godinama se provlačila problematika kako čovjek može biti objektivan, na kraju je riječ pošten opće prihvaćena kao način izvještavanja u novinarstvu. Pošten podrazumijeva jednako prikazivanje dviju ili više sukobljenih strana, prikazivanje iz više gledišta. Naši mediji su to zaboravili, a ono najgore od svega je to što je jedno Hrvatsko novinarsko društvo na kraju reagiralo na Željku Markić, a do tada toleriralo sve propuste i sramote novinarske profesije.

Dan ili dva nakon referenduma društvene mreže su nastavile biti izvor izjašnjavanja, pljuvanja, pretvaranja u najniže životinjske oblike. Svi su zaboravili onu glavnu stavku cijele priče – obitelj i brak! Jednom riječju zajedništvo! SDP je zaboravio da ima Hrvate pod sobom, zaboravio je da smo demokracija. HDZ loše glumi i zaboravlja da se skriva iza Markićkine (još jedne u nizu) jednobojne suknje. Nema druge nego na kraju reći - Hrvatska ima Alzheimera!

Magdalena Linde



 Repozitorij




Tražilica