english English

Kradljivica knjiga: Voljela sam riječi, i mrzila ih, i nadam se da sam im bila na čast

27.02.2014, 10:54:08
Kradljivica knjiga: Voljela sam riječi, i mrzila ih, i nadam se da sam im bila na čast

Tijekom proteklog mjeseca mnogi su imali priliku čuti o plavokosoj djevojčici s knjigom u naručju i kukastim križevima u pozadini. Film Kradljivica Knjiga, redatelja Briana Percivala, izazvao je pozornost mnogih. Nominirana za Oscara i osvojivši tri filmske nagrade, ova je povijesna drama postigla velik uspjeh.

Priču priča Smrt. Prati desetogodišnju Liesel Meminger, koja sa svojim smeđim očima i roditeljima komunistima nema lijepe izglede u jednoj nacističkoj Njemačkoj. Neuka, pogođena bratovom smrću i majčinim napuštanjem, dana na brigu siromašnom starom bračnom paru u nepoznatom gradu i ulici ironično lijepog imena, Liesel se osjeća potpuno sama. Međutim, kad ju Hans, njen dobroćudni i nježni otac posvojitelj, nauči čitati, pronalazi utjehu u knjigama.

Uz Maxa Vandenburga, mladog njemačkog Židova skrivenog u podrumu njene nove obitelji, Liesel uviđa istinsku ljepotu i značaj riječi. Spašavajući knjige iz snijega i vatre te kasnijim, sve češćim "posuđivanjem", djevojčica dobiva zasluženu titulu kradljivice knjiga.

Film, koji traje oko dva i pol sata, uspješno predočava njen strah, nesigurnost, oprez i nepovjerenje, ali i jednostavnu sreću sitnica svakidašnjice. Glumci su odlično izabrani, odgovaraju izvornim opisima iz knjige te uspješno iznose osobnosti svojih likova na vidjelo. Sama činjenica da je pripovjedačica Smrt, i to Smrt kakva nam nije poznata, dodaje poseban osjećaj.

Međutim, kao i svaki drugi film snimljen po knjizi, ne uspijeva prenijeti njen cjelokupni doživljaj. Budući da je vremenski ograničen, nedostaje mu luksuz detalja i dodatnih objašnjenja kakav pruža knjiga. Mnogi događaji nisu prikazani, drugi su pomiješani ili preoblikovani, ali su krhkost i nevinost djetinjstva, kao i sveprisutna napetost i opasnost samoga rata, pa tako i bolno, prijevremeno odrastanje koje Liesel proživljava, uspješno portretirani.

Iako su iskorištene njene najznačajnije izjave, doduše u netočnim, ali dobro prilagođenim scenama, najveća je mana ovoga filma što ne upoznajemo Smrt. Doživljavamo je samo kao sporednu pripovjedačicu, dok je ona zapravo puno više od toga. Ona se prisjeća djevojčice koja joj je ukrala pažnju i fascinirala je. Priča o umoru, o ljepoti, ali i odbojnosti ljudske prirode, o žaljenju koje osjeća kada mora uzeti dobru dušu.

"Ljudi me progone", kaže ona. Sve što Liesel proživljava, Smrt svjedoči uz osjetnu prisnost. Čuva uspomenu na djevojčicu koja ju podsjeća na život. Djevojčicu koja iako malena, posjeduje veličinu kakvu imaju rijetki.

Kradljivica knjiga je jedna od rijetkih priča koje je bolje odgledati prije nego ju se pročita, jer film ima prednost kakvu ne bi bilo mudro zanemariti. Za razliku od knjige, omogućuje potpuni "udarac", tj. doživljaj trenutka, jer događaje ne navješćuje unaprijed, zbog čega imaju puno veći učinak i snagu nego u knjizi. Ali i uza sve to, Kradljivica knjigaje i kao knjiga i kao film našla mjesto u srcima mnogih te postigla visoke ocjene. Neki čak kažu, i vjerojatnost da postane klasikom.

Milka Maria Varela

Izvor fotografije: http://www.screendaily.com/reviews/the-latest/the-book-thief/5063046.article



 Repozitorij




Tražilica