Projekt SeaClear 2.0, najveća europska inicijativa za razvoj autonomnih robotskih sustava za otkrivanje i uklanjanje otpada s morskog dna, uz sudjelovanje projektnih partnera među kojima je i Laboratorij za inteligentne autonomne transportne sustave (LARIAT) Sveučilišta u Dubrovniku, dobio je iznimno međunarodno priznanje nakon što ga je predstavio CNN, jedan od najutjecajnijih svjetskih medija. CNN-ov prilog donosi priču o tehnološkoj inovaciji koja bi mogla promijeniti način na koji uklanjamo otpad iz najosjetljivijih morskih područja te naglašava globalnu važnost razvoja rješenja za borbu protiv zagađenja oceana plastikom i drugim podvodnim otpadom.
U prilogu je projekt predstavljao Stefan Sosnowski s Tehničkog sveučilišta u Münchenu, vodeći istraživač koji je opisao napredne mogućnosti podvodnog robota Smart Grapple. Ovaj autonomni sustav koristi umjetnu inteligenciju, kamere i sonar kako bi prepoznao otpad na morskom dnu te ga hvata snažnom četveroprstom hvataljkom koja može podići predmete do jednog metra veličine i teške do 250 kilograma. Potom otpad prenosi do autonomne površinske brodice koja ga doprema na obalu radi recikliranja. Sustav je osmišljen tako da može raditi u uvjetima u kojima ronilačke ekipe imaju ograničenja, čime se otvara mogućnost čišćenja većih površina i područja koja su opasna ili teško dostupna.
CNN posebnu pozornost posvećuje razmjerima problema morskog otpada. Prema procjenama, od 1950. do 2020. u oceanima se nakupilo oko 32 milijuna tona plastike, a bez dodatnih mjera ta bi količina do 2040. mogla narasti na 76 milijuna tona. Napuštene mreže, kontejneri i ribarski alati ozljeđuju životinje, dok se plastika razgrađuje u mikroplastiku koja ulazi u hranidbeni lanac i potencijalno utječe na klimatske procese. Upravo zato, ističu istraživači, potreban je tehnološki iskorak koji omogućuje sustavno čišćenje dna u najugroženijim zonama.
Jedan od najvećih izazova u razvoju robota bio je naučiti sustav razlikovati otpad od prirodnih elemenata morskog dna. Kako bi to postigli, istraživači i studenti TUM-a izradili su dosad najveću bazu podataka podvodnih slika otpada i prirodnih objekata, koja se koristi za treniranje neuronske mreže Smart Grapplea. Iz perspektive istraživačkog tima, posebno je snažan trenutak kada se dugogodišnji razvoj napokon vidi u stvarnom okruženju, a članovi tima ističu da je upravo taj trenutak najveća nagrada u radu na ovakvom projektu.
Tehnologija je već testirana u lukama Marseillea i Hamburga, gdje je uspješno uklanjala razne vrste otpada, od autosjedala do sitnih tekstilnih predmeta. Time je potvrđena njezina učinkovitost u stvarnim uvjetima te je otvoren put prema daljnjoj optimizaciji i razvoju potpuno autonomnog rada. Voditelj projekta Bart De Schutter naglašava da sustav ne može zamijeniti nužnost odgovornog ponašanja i smanjenja otpada, ali može pružiti ključnu pomoć u područjima s visokim ekološkim pritiskom, poput luka i zaštićenih rezervata, gdje je potreban kontinuiran nadzor i brzo djelovanje.
SeaClear 2.0, koji okuplja trinaest partnera iz cijele Europe, primjer je kako inovacije i suradnja mogu otvoriti nove mogućnosti u zaštiti mora. Autonomni robotski sustavi ne mogu riješiti sve izazove povezane s morskim otpadom, ali mogu značajno podržati postojeće napore i promijeniti način na koji čistimo naša mora, posebno u razdoblju kada se posljedice zagađenja sve snažnije osjećaju u ekosustavima širom svijeta.
Originalni članak pročitajte na CNN.
