U okviru projekta Očuvanje plemenite periske (Pinna nobilis) u južnom dijelu Jadranskog mora, djelatnici Odjela za primijenjenu ekologiju Sveučilišta u Dubrovniku postavili su 45 kolektora za prihvat ugrožene plemenite periske u akvatoriju Malostonskog zaljeva kako bi se prikupila mlađ ove kritično ugrožene vrste.
Pinna nobilis (palastura ili plemenita periska) najveći je školjkaš Sredozemnog mora. To je razmjerno dugovječna endemska vrsta koja nastanjuje livade morskih cvjetnica, pjeskovita, muljevita, pa čak i kamenita dna od 0,5 do 40-tak metara dubine. Povijesno se koristila kao hrana, za izradu nakita i oruđa, a iz bisusnih niti se dobivala vrijedna tkanina. Tijekom posljednjih desetljeća, pritisak na populacije plemenite periske rastao je radi rekreacijskog i komercijalnog ribolova, prikupljanja ljuštura i slučajnog uništenja sidrima različitih plovila te koćarenjem. Ubrzanom padu brojnosti populacija plemenite periske u Sredozemnom moru pridonijela je i sve intenzivnija urbanizacija priobalnog područja koja je za posljedicu imala gubitak staništa, onečišćenje mora i intenzivnije sidrenje brodova u područjima u kojima periska živi, a u novije vrijeme i klimatske promjene.
Iz ovih razloga, od 1977. zabranjeno je vađenje periske iz Jadranskog mora, kasnije je Pinna nobilis prema Zakonu o zaštiti prirode proglašena strogo zaštićenom vrstom. Od 1992. na popisu je ugroženih i zaštićenih vrsta u Protokolu o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju (Barcelonska konvencija) kao i u Direktivi o staništima Europske Unije. Ovakva zaštita povoljno je djelovala na populacije periske u hrvatskom Jadranu koje su se obnavljale i širile.
Kad je u jesen 2016. zabilježen masovni pomor periske uz španjolsku obalu, nije se ni slutilo da će širenje parazita Haplosporidium i mikobakterija, uzročnika bolesti periske koja rezultira stopama smrtnosti u od 80-100%, ozbiljno ugroziti opstanak ove vrste. Stoga je Međunarodna unija za zaštitu prirode i prirodnih resursa (IUCN) proglasila ovu vrstu kritično ugroženom. Bolest, koja se širila prema istoku, u Jadranu je prvi put zabilježena 2019. nakon čega se širila od juga prema sjeveru čineći staništa s gustim populacijama periske tužnim prizorima nalik grobljima.
Mogućnost opstanka plemenite periske ovisi o postojanju zdravih jedinki koje su ili preživjele ili ih bolest nije zahvatila, a koje su se sposobne razmnožavati.
Zato je pokrenut projekt Očuvanja plemenite periske u Jadranskom moru kojeg provode znanstvene institucije, ustanove zaštite prirode na Jadranskom moru i stručne udruge orijentirane na morski okoliš.
Jedna od aktivnosti projekta je postavljanje kolektora za prihvat mlađi periske u područjima povoljnima za život periski. Naime, plemenita periska u toplijem dijelu godine ispušta muške i ženske spolne stanice koje se nakon susreta u vodenom stupcu spajaju i razvijaju u ličinku koja se, nakon što neko vrijeme živi planktonskim načinom života, razvije u mladu jedinku koja treba povoljnu podlogu za daljnji rast. Kako se istraživanjima utvrdilo da neki tipovi mreža posebno povoljno djeluju na naseljavanje mladih jedinki, prema uputama IUCN-a izrađuju se i postavljaju navedeni kolektori, koji će se u jesen pregledavati u potrazi za potomstvom preživjelih jedinki plemenite periske.
