Maja Bačić, alumni

  1. Koji ste studij završili i zašto ste se odlučili upisati taj studij?

Završila sam studij konzervacije-restauracije. Kao srednjoškolka jedno sam ljeto provela u Češkoj, u školi za izradu violina, gdje sam se zaljubila u drvo kao materijal. Dubrovnik mi je bio zanimljiv zbog obvezne prakse u Firenci, ali recimo da je za odabir grada ipak prevagnuo neki unutrašnji glas, koji sam uvijek slijedila.

  1. Možete li s nama podijeliti Vaše dojmove sa studija?

Sam grad vrlo je inspirativno okruženje za ovakvu vrstu profesije, a kao najveću specifičnost Sveučilišta izdvojila bih intimnu atmosferu, gdje smo, kao mala skupina studenata, stvorili blisku zajednicu.

  1. Možete li nam malo detaljnije opisati Vašu funkciju i odgovornosti?

Trenutno radim u heritage Malti, nacionalnoj agenciji za muzeje, konzervatorsku praksu i kulturnu baštinu. Zaposlena sam kao konzervator-restaurator na Odjelu za anorganske materijale. Heritage Malta ukupno ima 400 zaposlenika, a moj odjel čini tim od pet restauratora. Radimo na raznim projektima, materijalima i razdobljima; od prapovijesne keramike do kućanskih aparata kraljice Elizabete. U sklopu našeg odjela nalazi se i Odjel za konzervaciju-restauraciju podvodne baštine, pa redovito obavljamo mjerenja u bazenima za desalinizaciju. Malta je poznata po svojim prapovijesnim hramovima, koji zahtijevaju posebnu skrb i redovito održavanje. Radimo i na preventivnoj zaštiti muzejskih zbirki.

  1. Kako se razvijala Vaša karijera?

Tijekom studija puno sam vremena provela u Portugalu, kako na Erasmus razmjenama, tako i privatno, i tu se rodila i ljubav prema keramici. Zato sam počela istraživati mogućnosti daljnje edukacije na tom polju, iako sam studirala na odjelu za drvo. Nedugo nakon diplome (2020. godine), dobila sam pripravništvo u Međunarodnom centru za podvodnu arheologiju u Zadru, gdje sam najviše radila na keramici; na kopnenim i podvodnim nalazima, a nakon toga dobila sam posao na Malti, gdje se i trenutno nalazim.

  1. Što biste istaknuli kao najveći poslovni izazov na Vašoj radnoj poziciji, s obzirom na trendove u djelatnosti kojom se bavite?

Nema dvaju istih artefakata; svaki je priča za sebe, te zahtjeva poseban pristup. To je istovremeno izazov i ljepota naše profesije. No rekla bih da je ipak najveći izazov interdisciplinarnost kolektiva koja dolazi do izražaja kod procesa restauracije. Svaki restauratorski projekt koji uključuje dogovore s kolegama arheolozima, povjesničarima, kustosima, dizajnerima izložbi, timom iz dijagnostičkog laboratorija… Zadaća restauratora je pronaći odgovarajuću metodu restauracije uz primjenu etičkih načela struke.

  1. Možete li ukratko opisati kako izgleda Vaš jedan radni dan?

To je nemoguće opisati jer je svaki dan različit. Paralelno radimo u dvije radionice; za anorganske materijale i za podvodnu baštinu, pa ih izmjenjujemo, ovisno o tekućim projektima. Tako istovremeno pokrivamo cijelu Maltu i susjedni otok Gozo, što se tiče restauracija na znamenitostima i kontrole uvjeta u muzejima. Malteška blaga klima dopušta arheološka iskapanja tijekom gotovo cijele godine, zbog čega stalno dobivamo nove materijale, čemu se treba prilagođavati. Recimo da je jedina konstanta mjerenja provodljivosti jednom tjedno u bazenima za desalinizaciju.

  1. Je li Vam neko iskustvo sa studija pomoglo u poslu?

Pa rekla bih da su brojna Erasmus iskustva tijekom studija obilježila moje formativne godine i učinila da se lako snađem u stranoj zemlji i novom okruženju. Teško bi to bilo moguće da nisam naišla na susretljivost profesora i osoblja.

  1. Za kraj, koju biste poruku, savjet dali sadašnjim i budućim studentima?

Da pronađu ono što ih zanima i ne odustaju od toga. Bila to posebna tradicija, materijal, proces, tehnika, pigment… Neka istražuju, uče, pitaju… pa će se sigurno isplatiti. I neka zapisuju sve recepte! Savjetovala bih da iskoriste sve što im Sveučilište i sam grad nude. Neka posjećuju izložbe – tu su Umjetnička galerija, Dulčić Masle Pulitika, Galerija Flora, kuća Bukovac… Na kraju uvijek žalimo za onime što nismo napravili, a ne za onime što jesmo. Meni će uvijek biti žao što nisam bila dostatno hrabra da zamolim gospara Trostman za sate slikanja, a tijekom cijelog studija sam maštala o tome i mislila kako imam vremena.

Predhodni članakBrodostrojarski labaratorij opremljen novim motorom
Slijedeći članakOdluka o odabiru kandidata za odlazak na mobilnost u svrhu studijskog boravka u 2024./2025. , a u okviru Erasmus+ KA131 projekta 2023.