- Koji ste studij završili i zašto ste se odlučili upisati taj studij?
Završila sam studij konzervacije-restauracije. Kao srednjoškolka jedno sam ljeto provela u Češkoj, u školi za izradu violina, gdje sam se zaljubila u drvo kao materijal. Dubrovnik mi je bio zanimljiv zbog obvezne prakse u Firenci, ali recimo da je za odabir grada ipak prevagnuo neki unutrašnji glas, koji sam uvijek slijedila.
- Možete li s nama podijeliti Vaše dojmove sa studija?
Sam grad vrlo je inspirativno okruženje za ovakvu vrstu profesije, a kao najveću specifičnost Sveučilišta izdvojila bih intimnu atmosferu, gdje smo, kao mala skupina studenata, stvorili blisku zajednicu.
- Možete li nam malo detaljnije opisati Vašu funkciju i odgovornosti?
Trenutno radim u heritage Malti, nacionalnoj agenciji za muzeje, konzervatorsku praksu i kulturnu baštinu. Zaposlena sam kao konzervator-restaurator na Odjelu za anorganske materijale. Heritage Malta ukupno ima 400 zaposlenika, a moj odjel čini tim od pet restauratora. Radimo na raznim projektima, materijalima i razdobljima; od prapovijesne keramike do kućanskih aparata kraljice Elizabete. U sklopu našeg odjela nalazi se i Odjel za konzervaciju-restauraciju podvodne baštine, pa redovito obavljamo mjerenja u bazenima za desalinizaciju. Malta je poznata po svojim prapovijesnim hramovima, koji zahtijevaju posebnu skrb i redovito održavanje. Radimo i na preventivnoj zaštiti muzejskih zbirki.
- Kako se razvijala Vaša karijera?
Tijekom studija puno sam vremena provela u Portugalu, kako na Erasmus razmjenama, tako i privatno, i tu se rodila i ljubav prema keramici. Zato sam počela istraživati mogućnosti daljnje edukacije na tom polju, iako sam studirala na odjelu za drvo. Nedugo nakon diplome (2020. godine), dobila sam pripravništvo u Međunarodnom centru za podvodnu arheologiju u Zadru, gdje sam najviše radila na keramici; na kopnenim i podvodnim nalazima, a nakon toga dobila sam posao na Malti, gdje se i trenutno nalazim.
- Što biste istaknuli kao najveći poslovni izazov na Vašoj radnoj poziciji, s obzirom na trendove u djelatnosti kojom se bavite?
Nema dvaju istih artefakata; svaki je priča za sebe, te zahtjeva poseban pristup. To je istovremeno izazov i ljepota naše profesije. No rekla bih da je ipak najveći izazov interdisciplinarnost kolektiva koja dolazi do izražaja kod procesa restauracije. Svaki restauratorski projekt koji uključuje dogovore s kolegama arheolozima, povjesničarima, kustosima, dizajnerima izložbi, timom iz dijagnostičkog laboratorija… Zadaća restauratora je pronaći odgovarajuću metodu restauracije uz primjenu etičkih načela struke.
- Možete li ukratko opisati kako izgleda Vaš jedan radni dan?
To je nemoguće opisati jer je svaki dan različit. Paralelno radimo u dvije radionice; za anorganske materijale i za podvodnu baštinu, pa ih izmjenjujemo, ovisno o tekućim projektima. Tako istovremeno pokrivamo cijelu Maltu i susjedni otok Gozo, što se tiče restauracija na znamenitostima i kontrole uvjeta u muzejima. Malteška blaga klima dopušta arheološka iskapanja tijekom gotovo cijele godine, zbog čega stalno dobivamo nove materijale, čemu se treba prilagođavati. Recimo da je jedina konstanta mjerenja provodljivosti jednom tjedno u bazenima za desalinizaciju.
- Je li Vam neko iskustvo sa studija pomoglo u poslu?
Pa rekla bih da su brojna Erasmus iskustva tijekom studija obilježila moje formativne godine i učinila da se lako snađem u stranoj zemlji i novom okruženju. Teško bi to bilo moguće da nisam naišla na susretljivost profesora i osoblja.
- Za kraj, koju biste poruku, savjet dali sadašnjim i budućim studentima?
Da pronađu ono što ih zanima i ne odustaju od toga. Bila to posebna tradicija, materijal, proces, tehnika, pigment… Neka istražuju, uče, pitaju… pa će se sigurno isplatiti. I neka zapisuju sve recepte! Savjetovala bih da iskoriste sve što im Sveučilište i sam grad nude. Neka posjećuju izložbe – tu su Umjetnička galerija, Dulčić Masle Pulitika, Galerija Flora, kuća Bukovac… Na kraju uvijek žalimo za onime što nismo napravili, a ne za onime što jesmo. Meni će uvijek biti žao što nisam bila dostatno hrabra da zamolim gospara Trostman za sate slikanja, a tijekom cijelog studija sam maštala o tome i mislila kako imam vremena.
