SVEČANI GOVOR NA PROMOCIJI SVEUČILIŠTA U DUBROVNIKU
Poštovani rektore, prorektore, poštovani pročelnici odjela, profesori, suradnici, drage kolegice i kolege, dragi članovi obitelji i prijatelji – sve Vas od srca pozdravljam u ime promoviranih studenata.
Iznimna mi je čast obratiti vam se s nekoliko riječi zahvale.
„Ne učimo za školu, nego za život“ riječi su koje je mudri Seneka izrekao u dalekome prvom stoljeću, a koje se mogu primijeniti i u današnjem vremenu. I ne samo to jer se njima Seneka dotaknuo i same srži, pa time i smisla obrazovanja.
Da ne učimo samo za školu, nego za život velika većina nas shvatit će u nekim budućim razdobljima, punima izazova, ali i prepreka. No, da naše razmišljanje i razvitak idu u pravom smjeru, dokazali smo i završetkom diplomskog studija, čime smo zatvorili jedno razdoblje svojega života. Razdoblje koje su obilježili radost, tuga, entuzijazam, uzbuđenost, iscrpljenost, odricanje i brojne neprospavane noći. Sve to pratili su naši usponi i padovi, ali na samom kraju, što je i najbitnije naš uspjeh jer smo ostvarili zacrtani cilj. Cilj kojemu smo težili sve ove godine, a koji bi bilo nemoguće ostvariti bez onih koji su u potpunosti razumjeli Senekine mudre riječi.
No, tko su ti koji ne samo da su razumjeli Senekine mudre misli, već su ih svojim djelovanjem nastojali i istinski živjeti. U prvom redu, to su naši profesori, asistenti i ostalo stručno osoblje – oni su nam uvijek iznova prenosili znanje, a samim su time poticali i nas na kontinuirani rad i razvoj vlastitih potencijala. Svojim vlastitim primjerom i radom poticali su u nama više učenja, truda, rada, motivacije uz to i razvoja šireg spektra različitih gledišta na određene zadatke i probleme. Jer, najbolji su učitelji oni koji ti pokažu smijer u kojemu trebaš gledati, ali ti ne kažu što trebaš vidjeti, i upravo im zato jedno veliko hvala.
Kažu da je vrijeme najdragocjeniji poklon kojega netko može dati. Kada nekome pokloniš dio svojega vremena, jednako je kao da si mu podario i dio svoga života jer se vrijeme više ne može vratiti. Upravo zato, hvala našim profesorima što su nam poklonili dio svoga života kako bi nadogradili naše živote. Vaši životi su se barem na trenutak spojili s našima. Sada nam se putevi razilaze, ali tko zna što nam budućnost nosi.
Hvala i našim najvjernijim suputnicima kroz naš život – našim obiteljima, koje su nam uvijek bile podrška. Vi ste uvijek bili naš oslonac i potpora, zbog čega i nismo odustali od naših ciljeva. Vi ste bili naši najbolji i najvjerniji sugovornici, naša zvijezda sjevernjača koja nas je neprestano usmjeravala na našemu životnom putu i na tome vam još jednom od srca hvala.
Hvala našim vjernim i istinskim prijateljima koji su nas uvijek gurali naprijed tijekom cijeloga studiranja i nisu nam dopustili da odustanemo. Hvala im što su neprestano vjerovali u nas i najbolje nas razumjeli, čak i u trenutcima kada ostatak svijeta ne bi shvatio naše trenutno stanje. Zahvaljujući vašoj nesebičnosti i potpori danas se ovdje veselimo svi zajedno.
A mi, drage kolegice i kolege, mi dalje nastavljamo svoj životni put, koji zasigurno neće biti lak, ali zato na umu uvijek imajmo riječi poznatoga Nelsona Mandele „Obrazovanje je najmoćnije oružje koje možete iskoristiti da promijenite svijet“. Upravo mi smo produkt toga oružja, i zato se ne bojmo mijenjati svijet. Kao što je rekao William Arthur Ward; „Uči dok drugi spavaju, radi dok se drugi opuštaju, pripremaj se dok se drugi igraju i sanjaj dok drugi samo žele“.
I na kraju, u ime svih promoviranih studenata još jednom od srca hvala!
