Na Kampusu Sveučilišta u Dubrovniku u četvrtak, 26. veljače 2026., održana je stručna radionica pod nazivom „Obrazovanje u trećoj životnoj dobi: praktične smjernice za poučavanje“, namijenjena nastavnicima uključenima u izvođenje nastave u okviru programa Sveučilište za treću životnu dob, ali i svim ostalim zainteresiranim nastavnicima Sveučilišta.
Sudionike je uvodno pozdravio voditelj programa Sveučilište za treću životnu dob, izv. prof. dr. sc. Marinko Marić, istaknuvši važnost cjeloživotnog obrazovanja te ulogu Sveučilišta u aktivnom doprinosu kvaliteti života starijih članova zajednice kroz prijenos znanja, iskustva i akademskih vrijednosti.
Radionicu su potom održale jedna od inicijatorica programa, klinička psihologinja dr. sc. Vesna Raguž Staničić, te doc. dr. sc. Sanja Zoranić, voditeljica Odjela za zdravstvene studije. Kroz stručno utemeljeno i praktično usmjereno izlaganje predstavile su specifičnosti poučavanja osoba treće životne dobi, naglašavajući kako svaka životna dob posjeduje razvojne, psihološke i socijalne posebnosti koje je nužno uvažavati u obrazovnom procesu.
Poseban naglasak stavljen je na kognitivne karakteristike starijih polaznika, uključujući sporiju obradu novih informacija i potrebu za sustavnim ponavljanjem ključnih sadržaja, sažimanjem gradiva te korištenjem pisanih materijala kao potpore usmenom izlaganju Treća životna dob – radionica. Istaknute su i senzorne i fizičke promjene povezane sa starenjem – poput slabljenja vida i sluha – zbog čega je preporučeno govoriti razgovijetno i umjerenim tempom, koristiti vizualno pristupačne materijale te planirati kraće aktivnosti uz redovite pauze Treća životna dob – radionica.
Predavačice su također govorile o važnosti fleksibilnosti u odnosu na zdravstvene okolnosti polaznika, potrebi za jasnim definiranjem ciljeva i očekivanja programa te očuvanju profesionalnih i akademskih standarda uz prilagodbu tempa rada Treća životna dob – radionica. Naglašeno je kako prilagodba ne znači snižavanje kriterija, već uspostavljanje ravnoteže između programskih zahtjeva i realnih mogućnosti skupine.
Posebno je istaknuta važnost socioemocionalne povezanosti, uvažavanja bogatog životnog i profesionalnog iskustva polaznika te izgradnje nastave temeljene na dijalogu i razmjeni iskustava, uz izbjegavanje patronizirajućeg pristupa Treća životna dob – radionica. Zaključno je poručeno kako je učenje u trećoj životnoj dobi primarno motivirano osobnim zadovoljstvom i potrebom za razvojem, a uspješno je onda kada polaznici osjećaju poštovanje, prepoznatu vrijednost i mogućnost aktivnog doprinosa Treća životna dob – radionica.
Tijekom radionice sudionici su imali priliku razmijeniti iskustva, postavljati pitanja i raspravljati o izazovima i dobrim praksama u radu s polaznicima starije životne dobi, čime je dodatno osnažena nastavna zajednica uključena u provedbu ovog programa.
Ovakve aktivnosti dio su kontinuiranih nastojanja Sveučilišta u Dubrovniku da kroz programe cjeloživotnog obrazovanja razvija uključivo i društveno odgovorno akademsko okruženje te aktivno doprinosi povezivanju Sveučilišta s lokalnom zajednicom.
