Prije nego što počnem pisati o svom petomjesečnom boravku u ovoj divnoj zemlji, moram reći da je ovo najbolja odluka koju sam donijela u životu. Zašto?
Zato što je suočavanje sa vlastitim strahovima najbolji osjećaj na svijetu. Svi težimo osjećaju sigurnosti, volimo boraviti u poznatim prostorima, biti okruženi poznatim ljudima… Ali, jednog dana dođe do zasićenja i želimo promjenu. Upravo je to bio razlog mog odlaska u Španjolsku, točnije – u Granadu. Moj primarni cilj bio je usavršiti španjolski jezik u koji sam se zaljubila još od malih nogu, a na Sveučilištu u Dubrovniku sam imala priliku učiti ga dvije godine. Naravno, dvije godine učenja jezika nisu dovoljne da bi se postigla fluentnost, a najbolji način da se ona ostvari je boravak i komunikacija s izvornim govornicima. Kada imate dovoljno jaku želju, sve je moguće. Iako su mnogi ljudi govorili da će mi biti preteško slušati predavanja na španjolskom, da neću ništa razumjeti, da se neću snaći…to nije bio slučaj. Sa svojom skromnom B1 razinom imala sam potencijala srušiti sva ta nagađanja. Naravno da sam u početku malo sumnjala u sebe, ali, sve sumnje su nestale kada sam počela dobivati pohvale od lokalaca za govorenje španjolskog jezika. Postoji li bolji vjetar u leđa?
Moram napomenuti da je velika „prednost“ što Španjolci ne govore engleski. Zaista je nevjerojatno, ali istinito. Čak ni profesori! Postoje naravno i oni koji ga znaju, ali to je vrlo skromno. Kad si u Španjolskoj, pričaj na španjolskom, inače te nitko neće razumjeti!
A sad o ljepotama te magične zemlje i grada na kojemu smo toliko inzistirale moja kolegica Maris i ja! Granada je jedini grad u Španjolskoj u kojem se i dan danas poštuje tradicija tapasa. Dakle, uz naručeno piće dobivate besplatni manji obrok po vlastitom izboru (a platite samo piće)! Hedonizam. Naše sveučilište nije imalo sklopljen ugovor sa fakultetom u Granadi, pa smo se malo namučile s tim procesom i tako bile prve koje su otišle na Erasmus boravak u taj grad. Granada je idealan grad za studente jer od njenih 250 000 stanovnika, 60 000 je studenata. Zaista nudi širok izbor mogućnosti, od kvalitetnih fakulteta, zabave, putovanja do odličnih noćnih izlazaka. Ali ipak, ono po čemu je najpoznatija je Alhambra. Magična arapska palača smještena u srcu Granade. To je najposjećenija destinacija u cijeloj Španjolskoj. Sada znam i zašto. Ono što je Dubrovniku Stradun, to je Granadi Alhambra.
Kao i na svakom Erasmusu, cilj je što više putovati i upoznati kulturu domaćeg stanovništva. Sjever Španjolske je veoma skup, Barcelona i Madrid, ali zato se na jugu isplati živjeti. Najviše mi se svidjela Andaluzija – španjolska autonomna zajednica pod kojom je i Granada. Sevilla, Cordoba, Malaga, Ronda, Granada, Huelva, Marbella i Cadiz njezini su istaknuti gradovi. Nevjerojatna energija i ljepota prirode krase te krajeve. Naravno da sam iskoristila priliku posjetiti i Gibraltar koji je veoma poznat i zanimljiv jer je pod britanskim teritorijem. Da ovo iskustvo ne bi imalo 50 stranica, putovanja ću opisati slikama ispod teksta.
Ono što mogu reći je su Španjolci slični Hrvatima. Mediteranski način života, opuštenost, ispijanje kava, rad i siesta! Siesta je popodnevni odmor kojeg se zaista pridržavaju. Ako prođete ulicama od 14 do 17 sati nećete vidjeti ama baš ništa što radi. Ustaje se kasno, jede se kasno, popodne se odmara. Stvarno mi se nije bilo teško prilagoditi.
Šalu na stranu, za kraj želim istaknuti ovo: Španjolska je prekrasna zemlja s veoma bogatom kulturom i prirodnim ljepotama, toplom klimom, srdačnim ljudima, odličnom hranom i pićem i kvalitetnim sveučilištima! Ovo Erasmus iskustvo učinilo me puno bogatijom, kvalitetnijom i samopouzdanijom osobom. Prijateljstva koje sam ovdje stekla također su me obogatila i omogućila da imam prijatelje iz cijele Europe. A to i je najljepši dio Erasmusa – druženje s različitim ljudima! Nećete pogriješiti ako se odlučite za odlazak na ove prostore, a ja sam sigurna da ću se ovdje jednog dana opet vratiti!
