Prof. dr. sc. Branko Glamuzina, znanstvenik Odjela za primijenjenu ekologiju Sveučilišta u Dubrovniku, objavio je, u koautorstvu sa sto devedeset pet svjetskih autora znanstveni rad „A global-scale screening of non-native aquatic organisms to identify potentially invasive species under current and future climate conditions (hrv. Globalna provjera stranih vodenih organizama radi identifikacije potencijalno invazivnih vrsta u trenutnim i budućim klimatskim uvjetima ) “ u časopisu Science of the Total Environment, indeksiranom u prvom kvartilu (Q1) baze Web of Science (WoS).
Ovim globalnim znanstvenim radom u čiju izradu je bilo uključeno 195 svjetskih znanstvenika je nastavljena aktivnost Odjela za primijenjenu ekologiju na problematici invazivnih vrsta i modeliranja procjene štetnih djelovanja na autohtone ekosustave.
Časopis Science of the Total Environment ima IF – čimbenik odjeka 7.963 za 2020. godinu, te je rangiran kao 25 od 274 časopisa u kategoriji „Environmental Sciences“, Znanosti o okolišu.
Članak se može pronaći u otvorenom pristupu na poveznici: https://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S0048969721029399?via%3Dihub
Sažetak rada: Prijetnja koju predstavljaju invazivne strane vrste u cijelom svijetu zahtijeva globalni pristup kako bi se utvrdilo koje će unesene vrste vjerojatno predstavljati povišeni rizik od utjecaja na domaće vrste i ekosustave. U ovom radu je 195 procjenitelja koji predstavljaju 120 područja za procjenu rizika na svih šest naseljenih kontinenata analiziralo 819 stranih vrsta iz 15 skupina vodenih organizama (slatkovodnih i morskih biljaka i životinja). Ukupno su identificirane 33 vrste koje predstavljaju „vrlo visok rizik“ da postanu invazivne, a rezultati nekoliko ovih vrsta u trenutnoj klimi, povećali su se u budućim klimatskim uvjetima, prvenstveno zbog širokih toplinskih tolerancija. Pragovi rizika utvrđeni za taksonomske skupine i klimatske zone pružaju osnovu na temelju koje se mogu tumačiti pragovi specifični za područje ili kalibrirani na temelju poznavanja klimatskih promjena. Rangiranje rizika pomaže donositeljima odluka da utvrde koje vrste zahtijevaju neposrednu ‘brzu’ akciju upravljanja (npr. iskorjenjivanje, suzbijanje) kako bi se izbjegli ili ublažili štetni utjecaji, koji zahtijevaju potpunu procjenu rizika, a koje treba ograničiti ili zabraniti s obzirom na uvoz i / ili prodaju kao ukrasne ili akvarijske vrste, ili za uzgoj i poribljavanje.
