Kad netko kaže Erasmus onda se obično prvo pomisli ići negdje u inozemstvo i studirati na stranom jeziku obično na jedan semestar. Na to se gleda kao na jedan test u obrazovanju. Međutim, ja sam htio još veći test. Htio sam se testirati u svakom pogledu. Zato sam pošao sam, u sebi nepoznatu zemlju u kojoj se zbog težine jezika mogu teško sporazumjeti s drugima. Htio sam sve obaviti sam i zato sam pošao u Mađarsku.
Svoj Erasmus sam proveo u gradiću koji se zove Gödöllő. To je miran gradić sa 30-ak tisuća stanovnika koji je 36 km udaljen od Budimpešte. Poznat je po dvije stvari. Prvo, tu je kraljevski dvorac u koji je često dolazila Mađarima omiljena Sissi. I drugo, tu je Sveučilište Szent István, najvažnije sveučilište za agrikulturu u Mađarskoj.
Bio sam smješten u studentskom domu. On ima sve što studentu treba, a fakultet, studentska menza, pošta i trgovina su sve na 5 minuta od doma. Čak je i disko ispod menze! Osim toga, tu je vrlo blizu i željeznička stanica, pa se u Budimpeštu može doći za 40 minuta.
Budimpešta je fantastičan grad sa zapanjujućom arhitekturom i poviješću. Tu ima svega, od palača, trgovačkih centara do kupališta. Najveća prednost Erasmusa u Mađarskoj jest što Budimpešta ima odličnu poziciju za kratke izlete po Mađarskoj i vani. Tako se u jedan dan može otići do Beča ili Bratislave i nazad.
Ali da se vratim na fakultet! Profesori su jako ljubazni, otvoreni i strpljivi. Ne traže izuzetno znanje engleskog, a za one koji misle da im baš to nedostaje postoji mogućnost upisivanja nekoliko stupnjeva kolegija „Business English“. Uglavnom, ovo nije najrazvikaniji fakultet na svijetu, ali ono što ga čini dobrim jest njegova integriranost u Europu. Tako mnogo profesora sudjeluju u raznim programima Europske Unije. To, recimo, nedostaje nama.
Što se tiče ljudi, mogu reći da sam vidio sve. Kao prvo, živio sam sa svojom «braćom po knjizi i izlascima» tj. Erasmus studentima. To su sve pametni i ambiciozni mladi studenti iz Europe. Ali nisam naučio samo o Europi. S nama su bili i studenti UN-ovog programa FAO. Tako sam imao priliku upoznati Afganistance, Vijetnamce i mnoge druge. Dakle, nisam naučio samo o Europi, već o cijelom svijetu!
I na kraju Mađari. To je divan, prijateljski i ljubazan narod. Njih sam upoznao tako što sam se učlanio u ragbi klub. Iskreno, najdraža stvar u mojoj Erasmus avanturi je bila što sam bio član Gödöllő «Vragova». Možda je smiješno, ali je tako-Erasmus nije ono što ti daju, nego ono što ti hoćeš uzeti.
Na kraju bi se htio zahvaliti doc. dr. sc. Tihomiru Lukoviću koji je u meni rasplamsao želju da odem na Erasmus. I naravno, hvala zaposlenicima Službe za međunarodnu suradnju Sveučilišta u Dubrovniku s kojima sam razradio svoj plan odlaska na mobilnost.
A čitatelja ovog kratkog izvješća pitam: „Što čekaš?“
