„SAMO LAGANINI“ – Moje Erasmus iskustvo u Španjolskoj

Dugo sam razmišljala kako započeti ovaj tekst s obzirom na to da mi se toliko toga dobrog dogodilo u Granadi da ne znam odakle krenuti. Neću vas lagati, prvih nekoliko dana, možda i tjedana trebalo mi je da se naviknem, jer iako je i ovo Jug, kultura je skroz drugačija. ALI SADA, ne znam kako ću otići odavde!

Započeti ću s tapasima o kojima sam slušala prije dolaska ovdje, ali nisam očekivala da će me iznenaditi. Te malene magične porcije hrane vuku korijene još od vladavine Kralja Alfonsa Osmog zbog kojeg danas imamo čast uživati u njima! Legenda kaže da je za vrijeme njegove posjete gradu Cádizu puhao snažan vjetar koji je dizao pijesak s plaže i Kralj ne bi mogao uživati u čašici svog sherrija da se konobar nije dosjetio staviti komad šunke kao pokrivač za čašu. Kralj je bio zabavljen maštovitošću konobara i od tog trenutka je započelo pokrivanje pića komadima šunke, što se kasnije razvilo u slavne tapase! Za razliku od nekih drugih gradova Andaluzije, u Granadi se služe u svakom lokalu. Neki nude malene, neki skoro pa i cijeli obrok, u nekima postoji mogućnost izbora, dok ostali služe ono što im je trenutno u ponudi, ali rijetkost je naletjeti na loš tapas! Nakon nekoliko porcija ukusnih i jeftinih tapasa, slijedi siesta! Način života na kojeg se najlakše naviknuti. U popodnevnim satima rade samo veliki trgovački lanci, barovi i kineske trgovine (koje su otvorene čak i do 3 sata ujutro). Tako da sunčana popodneva možete provesti drijemajući 2-3 sata, uživajući na pikniku, sunčajući se u jednom od njihovih predivnih travnatih parkova ili posjećujući njihove vidikovce s pogledom na cijelu Granadu, i na njen najljepši simbol – Alhambru. Kada vam dosadi Granada (što je jako teško) postoje brojni okolni gradovi i sela, poput Ronde, Alpujarre, Monachilla koji imaju svoju povijest i znamenitosti koje vrijedi posjetiti i istražiti. A s druge strane tu je cijela Andaluzija s mnoštvom gradova kao i okolne države poput Maroka,Ujedinjenog Kraljevstva (Gibraltar), Portugala i ostalih, od kojih sam neke uspjela posjetiti, a neke imam u planu. Ono što one koji planiraju ići na Erasmus sigurno zanima su izlasci. Mogu reći da s obzirom na ogromnu populaciju studenata i općenito mladih ljudi, ovdje su jedni od boljih i jeftinijih izlazaka koje sam doživjela, stavljajući naglasak na španjolske popularne botellóne, gdje možete upoznati brojne ljude i gdje sam ja upoznala jedne od boljih prijatelja s kojima se nadam ostati u kontaktu i nakon Erasmusa. Jedna od zanimljivih stvari koje sam primijetila je da Španjolci vješaju pršut gdje god stignu. I u najmanjoj trgovini postoji ponuda kupnje cijelog pršuta, a u onim većima postoji cijeli odjel izbora raznih vrsta pršuta. Iako je njihov drugačiji od našeg, lijepo je znati ako me uhvati nostalgija da ga mogu pronaći na svakom kutku! Što se tiče fakulteta, sva predavanja su na španjolskom i ni profesori ne znaju engleski. I s jedne strane to zvuči strašno, ali nema razloga za strah jer se pišući radove i slušajući na satu sve to s vremenom pohvata. Iako sam učila španjolski jezik prije, ništa se ne može usporediti s učenjem istog okruženi ljudima i njihovom kulturom, jer tek onda shvatite duh jezika! Iako ga je u Granadi (i Andaluziji općenito) malo teže naučiti zbog njihovog karakterističnog naglaska i gutanja riječi, s vremenom se naviknete i uđe vam u uho, pa i vi tako krenete pričati.

Da ne duljim previše, želim reći da je ovo jedno od najboljih životnih iskustava koje možete doživjeti i tko god ima priliku poći, neka to i napravi. Onaj strah koji imate samo je prisutan u početku, jer pri dolasku u željeni grad on se gubi i novo poglavlje vašeg života započinje! Gdje god pošli, nije bitno pada li kiša ili sija sunce, bitni su ljudi koje upoznate i znanje koje steknete, koje će ostati s vama cijeli život! Sretno svima koji se odluče!